SPECIJALITETI VELIKIH DIKTATORA: Tko je uživao u masnim čvarcima, a tko u slanim srdelama

U svojoj knjizi, „Večera diktatora“, autorice Victoria Clark i Melissa Scot opisale su prehrambene navike svjetski poznatih diktatora i time potvrdile tezu da je između čovjeka i čudovišta doista tanka crta.

Ako krenemo od naših susjeda Rumunja, zahvaljujući navici njihovog vođe Nicolaea Ceausescua, pomislili bismo da je njihova hrana najbolja. On je naime, svugdje putovao noseći zalihe hrane iz svoje zemlje, vrijeđajući tako i živcirajući svoje kolege.

Tito, koji je uživao u masnim čvarcima, bio je šokiran spoznajom da mu rumunjski kolega u sebe unosi isključivo sirove sokove od povrća koje pije na slamku.

No prije, nego je prešao na takvu tekuću prehranu, začudno je da je Ceausescu kod kuće uživao u gulašu od cijelog pileta, bez odvajanja kljuna i nogica, što je po mnogima bilo i više nego gadljivo.

Manje otkačen što se prehrane tiče bio je portugalski diktator Antonio Salazar. Uživao je u srdelama koje su ga vjerojatno podsjećale na siromašno djetinjstvo.

Okrutni Hitler i njegov kolega Mussolini, zbog velike izloženosti stresu, patili su od nadutosti. Manje je poznato da je Hitler u jednom trenutku pio čak dvadeset i osam tableta dnevno, a na koncu se liječio i pripravkom od fekalija bugarskih seljaka.

Izgleda da je Staljin bio veliki gurman i volio je satima jesti, preferirajući gruzijsku prehranu, bogatu povrćem i začinima, dok je Mao Ce Tung bio izraziti mesojed. Jednom je prostački izjavio: „Puno jedem i puno se praznim“.

Kim Jong Il bio je opsjednut produljenjem životnog vijeka pa je razvio i čitav institut koji se bavio time. U svojim eksravagantnim prohtjevima išao je tako daleko da je svako zrno riže koje mu je bilo posluženo, moralo biti i ručno probrano.

Nikitu Hruščova krasi epitet alkoholičara koji je zbog opasne navike na koncu postao inkotinentan.

Afričke diktatore Jeanea Bedela Bokassu, Idija Amina i Francisca Nguemu, kako prenosi BBC, dovodi se u vezu s kanibalizmom za stolom.

Ako se pozabavimo mišlju koja sve češće zaokuplja suvremenog čovjeka da smo ono što jedemo, svakako valja promisliti o prehrambenim navikama koje razvijamo. (g. i.)