SLIKE ŽIVOTA: Vojin Perić – umjetnik koji vodi najstarije kazalište slijepih i slabovidnih na svijetu

Prošlo je velikih 75 godina od osnutka Novog života – najstarijeg kazališta slijepih i slabovidnih osoba na svijetu. A među ostalim obilježili su ga međunarodnim festivalom Blind in Theatre od 9. do 13. listopada i izložbom “Mi smo novi život” u Muzeju grada Zagreba.

Piše: Sandra Petrž

*Serijal je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Valja reći kako će se Festival BIT / Blind in Theatre održati 12. put i jedini je međunarodni festival takve vrste u svijetu. Godine stvaranja teatra Novi život bile su trnovite i teške, posebno kada se željelo da to bude priznato kazalište, sa svojim statusom, ali oni to nisu mogli jer nitko od njih nije mogao ići na Akademiju, reći će Vojin Perić, ravnatelj Dramskog studija slijepih i slabovidnih, koji je i predsjednik Hrvatskog saveza slijepih.

“Godine odrastanja kazališta bile su teške i trnovite, da bi se izraslo u ozbiljan teatar, u nešto što bi trebalo imati svoju ustanovnost u smislu samostalnog kazališta, u smislu priznatog statusa, međutim mi to nismo mogli jer nitko od nas nije mogao ići na Akademiju. No, status”, kaže, “i nije uvijek jamstvo da je nešto dobro, već da je u sustavu, s infrastrukturom…”

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

“Biti bez BIT-a četiri godine? Teško, samotno, tužno. Kao da netko drag nije dugo dolazio, kao da smo izgubili razlog bavljenja umjetnošću i slavljenja iste. Distanca bijaše duga, besperspektivna i destimulirajuća, ali!!!

Došlo je vrijeme happydemije, vrijeme mozaika riječi i pokreta, došlo je ono naše BITno, ono zbog čega smo i oko čega smo skupljači i proizvođači iluzija.

Po dvanaesti put će rana zagrebačka jesen postati još zlatnija i suptilnija, bogatija plodovima za naš ushit koji kao sladak plod puca od zrelosti i nudi se kazališnim sladokuscima na pladnju ljudske kreacije i BITnosti, kao put iz iluzije u inkluziju.

Svi koji dođete na ovaj festival bit ćete dio velikog zagrljaja Hrvatske i Zagreba, velike ljubavi Novog života i predstava koje obogaćuju ljudsku imaginaciju.

Dobro i sretno došli!”

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Detalji s izložbe

“Organizirali smo izložbu, pa ovaj festival i svi to na neki način povezuju sa socijalnim, a to je čista kulturu”, kaže Perić. “To je čista kultura jer smo tvornica iluzije, jer pripadamo ekologiji duha. Dakle, pripadamo nečemu što čisti društvo, a nema čistog društva, dovoljno čistog društva da ga ne treba još malo čistiti. Dakle, pripadamo kulturi, kultura financira i ovu izložbu i ovaj festival”.

“Izložba nije koncipirana samo kao izložba o kazalištu slijepih i slabovidnih ljudi nego kao izložba koja se radi s kazalištem slijepih i slabovidnih ljudi i to vrlo intenzivno”, rekla je autorica izložbe, muzejska savjetnica Aleksandra Bugar, koja je istaknula kako je Vojin Perić i prijatelj i čest gost Muzeja grada Zagreba, te da njihova suradnja traje dugi niz godina.

Perić je rekao da izložba predstavlja pregled njihova djelomičnog rada u 75 godina, njihove muke, kreacije i imaginacije: “Dakle umjetničkih kreacija, koje tek trebaju doživjeti tu afirmaciju, jer i tu ima predrasuda. Ne krijemo da smo slijepi, ali sljepoća nije primaran atribut kojim nas treba kvalificirati, to je sekundarno”.

Perić je istaknuo i zadovoljstvo što je Muzej grada Zagreba jedan od najpristupačnijih u ovom dijelu Europe pa i šire te da je zato ponosan što je dio rada slijepih prenesen u taj muzej. Govoreći o kazalištu istaknuo je kako Hrvatska može biti ponosna na kazalište slijepih kao na brend, ali je zatim postavio i pitanje “jesmo li inkluzivno društvo”.

“Inkluzivnost je društveni trend i “suptilnosti jednog demokratskog društva”, ali inkluzija, dok nema svoju infrastrukturu i dok nema svoje puno ostvarenje, ostaje samo kozmetički preparat, kazao je istaknuvši da bi sve one koje uključujemo trebala čekati infrastruktura. Ne samo zvučni semafori, ne samo taktilne staze, ne samo induktivne petlje, rampe, trebalo bi nas čekati povjerenje ljudi da vrijedimo, da znamo, da možemo. Kad to dobijem, onda imam inkluziju”, rekao je Perić.

“Osobi s invaliditetom treba pokušati organizirati određene polazišne točke, znači obrazovanje, zaposlenje, koje mu osiguravaju egzistenciju, primjereno stanovanje, praćenje života, urbaniziranje slobodnog vremena i tako dalje. Nitko ili malotko od slijepih osoba bio je u prilici uopće raditi, a kad radi, radi obično na loše plaćenom radnom mjestu koje mu neće dopustiti kreditiranje za stan i tako dalje”, rekao je Perić.

Podsjetimo kako je Vojin Perić rođen u Sarajevu, a vid je izgubio s 11 godina i to na nogometu, nakon što je dobio udarac u glavu. Voli reći kako i ne misli više o tome, sretan je čovjek, ima obitelj, a ostvario je i svoju želju da bude glumac. Nije dopustio da ga to što ne vidi sputa, da bude time opsjednut. Sretan je što u 63. godini ima veliki broj prijatelja, što ima sjajan odnos sa svojom suprugom Ana-Marijom, a sve u životu mu je i kći Anja.

Ponosan je što vodi kazalište Novi život koje je izvelo sjajnu brojku od oko četiri tisuće predstava, stotinjak premijernih, i to u svim kazališnim žanrovima. Uz sav taj svoj umjetnički angažman Vojin Perić je I društveno aktivan, te kao predsjednik Hrvatskog saveza slijepih čini sve što može kako u slijepe i slabovidne osobe živjele bolje. Jer, ne žive lako. Među njima vlada nezaposlenost, teško dolaze do obrazovanja, imaju teškoća i sa stambenim zbrinjavanjem, a vrlo često im je zbog mnogobrojnih prepreka ograničeno kretanje. A Vojin Perić je uvijek na prvoj crti norbe kako bi se kroz zakone i podzakonske akte sve to popravilo koliko je god moguće.

 

Facebook Notice for EU! You need to login to view and post FB Comments!