SLIKE ŽIVOTA: Toni Vujčić – Ne čuje, ali o njegovom šahovskom zlatu svi su čuli

Makarani dobro poznaju svog sugrađana Tonija Vujčića koji brine o čistoći makarskih ulica. Ali Toni Vujčić se pobrinuo da se glas o njemu čuje i diljem Hrvatske, pa i dalje. Jer, iako ne čuje, Toni je međunarodni šahovski majstor, osvajač mnogih turnira, dobitnik velikih priznanja, a s reprezentacijom Hrvatske osvojio je i zlato na svjetskom prvenstvu.

Piše: Tomislav Pašiček

*Serijal je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Sada ste međunaíodni šahovski majstor i osvajač zlata na ekipnom svjetskom prvenstvu u šahu za gluhe, šahovski reprezentativac. Kako se osjećate kao pobjednik?

Ja sam od prošle godine postao međunaíodni šahovski majstor za gluhe koja mi je dodijelila Međunarodna šahovska federacija gluhih ICCD. To mi je bila velika čast primiti tu nagradu, a šahovski sam reprezentativac Hrvatske za gluhe od 2000. godine. Prošle godine u Varšavi imali smo Svjetsko ekipno prvenstvo za gluhe i s reprezentacijom Hívatske smo osvojili zlatnu medalju.  Kao igrač na 4. ploči sam osvojio 7,5 bodova od 9 partija, bio sam najbolji igrač ekipe, a kao ekipa smo napravili sjajan rezultat.

Za šah ste se počeli zanimati vrlo rano, još kao dijete. Kako je to počelo?

Šah me počeo zanimati kad sam imao 7 godina, igrao sam s ocem i susjedom, tako smo počeli, a kad sam naučio poslali su me u šahovski klub Makarska kad sam imao 10 godina i tako sam počeo šahovsku karijeíu. Zahvaljujući trenerima u klubu sam napredovao.

Izgubili ste sluh još praktički kao beba. Mislite da bi vaši sportski uspjesi bili još veći da nemate taj píoblem?

Izgubio sam sluh kad mi je bilo godinu dana jer tada nije bilo napredne medicine kao što je sada. Izgubio sam sluh zbog visoke temperature i jake upale. Kako bi bilo sa sportskim uspjesima da sam ostao zdrav, to samo Bog zna. Možda i ne bih postigao uspjehe kakve sada postižem.

Kada je počelo ono pravo vaše zanimanje za šah, ono natjecateljsko?

Igrao sam na mnogim turnirima, čak sam bio na kadetskom prvenstvu Hrvatske. Bilo je to zahvaljujući šahovskom klubu Makarska jer su me stalno gurali na turnire.

Tridesetak godina ste član šahovsko kluba Makarska a u Maaarskoj i živite. Koliko pomažete klubu a koliko on vama?

Tu sam 33 godine i nikad nisam prešao u drugi klub jer sam zavolio svoj klub i živim za njega. Ne namjeravam napustiti klub u kojem mi stalno pomažu.

Osnovali ste i šahovski klub gluhih “Marjan”, čiji ste predsjednik. Kako vam ide?

Prošle godine smo osnovali šahovski klub gluhih. Moram reći dobro smo krenuli i ove godine smo po prvi put nastupali u 5. šahovskoj ligi jug koja broji 10 klubova i dobro stojimo, držimo 3-4 mjesto jer se još igra liga. Imali smo i ekipno prvenstvo Hrvatske za gluhe u Varaždinu i napokon postali s ekipom Marjana prvaci Hívatske. I drugi smo put osvojili prvenstvo i zaustavili dominaciju zagrebačkog Silenta koji je vladao 25 godina. Mladi se igrači bore kao lavovi. Valja uložiti mnogo truda da bi se poručio uspjeh.

Imate i veliku podršku supruge Nataše bez koje neke stvari ne bi išle kako idu. Igra li i ona šah?

Imam zaista veliku podršku od moje žene i sina. Nije njima lako što sam stalno u šahu, zato i naglašavam kako bez njihove potpore ne bih uspio ništa napraviti. To mi mnogo znači i zahvalan sam. Žena ne igra šah. Pokušala je, ali za to valja imati vremena.

Pokazuje li vaš sin Gabrijel zanimanje za šah, hoće li biti nasljednik?

Zanima se za šah i već zna igrati kako se kreću figure, pojesti figure… Dobro mu ide ali hoće li ustrajati u šahu pitanje je.

Na vašu inicijativu i uz pomoć grada sada podučavate šahu i djecu u vrtićima i OŠ “Stjepan Ivičević”. Kakvo je zanimanje djece?

O tome sam razgovarao s gradonačelnikom Zoranom Paunovićem koji je bio oduševljen idejom da se šah ponudi djeci. Dao je veliku podršku. Jako sam zadovoljan odazivom djece. Čak ih je 70-ak. Užitak je s njima raditi.

 Sigurno proučavate igru budućih protivnika. Kako to činite?

Uvijek sve proučavam zahvaljujući šahovskoj bazi na laptopu jeí je to baza igrača gdje mogu analizirati njihove igre i greške. Na osnovu svega pripremam se za svakog protivnika.

Neki ne znaju koliko je i za igranje šaha potrebno kondicije. Rekoste da ju nabijate radeći kao pometač u gradskom komunalnom. Je li naporno? Kako vas primaju sugrađani?

Na poslu kao pometač radim fizičke poslove i puno hodam, ljeti čak moram reći da sam stalno u pokretu hodajući desetak kilometara a to je jako dobro za kondiciju. Dugo godina sam u poduzeću, sugrađani me jako poštuju i nema nikakvih problema.

U šahu se navodno gube i kilogrami. Kakva su vaša iskustva? Koliko igrate na dan?

U šahu je normalno da se gube kilogrami, jednom sam izgubio sedam kilograma u 10 dana u Portugalu 2010. godine kad sam osvojio s reprezentacijom Hrvatske svjetsko zlato. Igram svaki dan šah na mobitelu, nekad na laptopu i čitam i analiziram mnoge završnice šaha i proučavam šahovske studije koje pripremam za školu šaha.

Osvojili ste više od pedesetak raznih nagrada, priznanja… Što vam ona znače?

Imam kod kuće pravi mali muzej s nagradama. Rado ih pogledam pa tada naviru sjećanja na lijepe trenutke. Nagrade mi mnogo znače, podsjećaju i na kolege kad smo zajedništvom ostvarivali sjajne rezultate.

Imate li neke šahovske neostvarene želje? S kim biste voljeli igrati?

Sada je moja velika želja igrati s Magnusom Carlsenom (svjetski šahovski prvak), možda to ostvarim jednog dana….