SLIKE ŽIVOTA: Stjepan Šarić – iz Čakovca do Berlina po olimpijsko zlato

Sjajan je uspjeh biti sudionik na olimpijskim igrama Specijalne olimpijade u Berlinu, gdje je bilo čak 7.000 sportaša iz više od 190 zemalja svijeta i na kraju se okititi zlatnom medaljom.

Piše: Tomislav Pašiček

*Serijal je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

A upravo je to uspjelo Stjepanu Šariću iz Čakovca koji je donio naslov najboljeg u stolnom tenisu i tako razgalio srca hrvatskoj ekipi u kojoj je bilo 12 natjecatelja, Stjepan je u sportu od svoje trinaeste godine, a do sada se osim u stolnom tenisu okušao u plivanju, nogometu i kuglanju, gdje je također osvajao mnoga priznanja. Stjepan, zaljubljenik u sport, rado je viđen gost i na mnogim sportskim natjecanjima u Međimurju gdje daje svesrdnu podršku kao vatreni navijač.

S Olimpijade u Berlinu vratili ste se sa zlatom. Kako ste doživjeli taj uspjeh?

Jako sam sretan i ponosan na svoj uspjeh, koji sam postigao uz pomoć svog trenera Zlatka Murkovića, kojem moram zahvaliti.

Dugo ste u stolnom tenisu, a kako je zapravo sve počelo?

Sve je počelo u Centru za odgoj i obrazovanje na satovima tjelesne kulture sa profesorom Renatom Ćukom. Nastavilo se u Udruzi sa intelektualnim teškoćama prof. Zorom Jurišaga da bih se uključio u teniski Klub Putjane. Treneri su: Kaja Popović, Zoran – Zoki, Slavica Jagoš i Zlatko Murković. I tu sam se lijepo osjećao i mnogo toga naučio. Treniram od svoje 13, godine.

Bavili ste se i drugim sportovima, a što vas je zadržalo uz stolnoteniski stol?

Zadržala me ljubav prema tom sportu. Mnogo pokreta, brzine, reakcije u sekundi. Dinamično i napeto. Sport koji osvaja.

Što se zapravo dogodilo da ste se našli u svijetu osoba s invalidnošću?

Rođen sam sa intelektualnim teškoćama i zato sam se tražio kako ću uljepšati i osnažiti svoj život. Prema svojim sposobnostima opredijelio sam se za sport. Najprije je to bilo u školi potom u udruzi i na kraju je sve dobro završilo. Zadovoljan sam.

Kakva je bila podrška i pomoć obitelji?

Pomoć obitelji je bila vrlo dobra, stalna i pozitivna. Ohrabrivali su me, davali savjete i pomagali na sve moguće načine. U takvom okružju sve je bilo lakše. Pa i sada nakon što sam osvojio zlato u Berlinu odmah sam nazvao svoju mamu i brata.

Trenirate u stolnoteniskom klubu Putjane uz trenera Zlatka Murkovića. Jesu li treninzi naporni?

Treninzi su malo naporni, ali uživam u njima. Bez napora i rada ne može se napredovati, ne može se doći do dobrih rezultata. Zato stisnem zube i kada je teško i idem dalje.

Što ste sve do sada osvojili?

sada sam osvojio pehar u hand ping ligi 1. mjesto i olimpijsko zlato u Berlinu. Uz stolni tenis osvojio sam puno medalja na plivanju, u nogometu, kuglanju… Zanimali su me mnogi sportovi, a kada u njima postigneš uspjeh moraš biti i radostan, zadovoljan.

Koje su vam medalje najdraže?

Iako je to teško izdvojiti ipak najdraža mi je medalja iz Berlina, ona je ipak olimpijska i zlatna s velikog međunarodnog natjecanja. Naravno i sve  ostale osvojene medalje, pokali i druga priznanja jednako su mi draga.

Putovali ste kao sportaš po svijetu. Koja putovanja su vam draga, koja posebno pamtite?

Svakako bih istaknuo sudjelovanje na Specijalnoj olimpijadi u Los Angelesu 2015., Berlin 2023. i Krakov 2012. Bilo mi je lijepo i u Češkoj i u Mađarskoj.

Osim što se i sami bavite sportom, poznati ste i kao sportski navijač za razne međimurske klubove?

Tu su nogometni klub Međimurje, Međimurski rukumetni klub Čakovec i ženski rukometni klub Zrinski…Za sve njih navijam punim srcem. Obožavam sve sportive i kad god uzmognem dođem na utakmice.

Jeste li kao osoba s invaliditetom zadovoljni kako i koliko društvo brine o vama?

Ne bih se mogao potužiti, pomaže mi se na razne načine. Omogućuje treninge, putovanja, bavljenje sportom, a to je ono što mi ispunjava život.

Koliko vam je sport promijenio život i pomogao da optimističnije gledate na budućnost?

Sport mi je puno pomogao, donio mi mnoge blagodati – uveo me u socijalizaciju, zahvaljujući sportu stekao sam mnogo prijatelja i poznanika. Prisustvujem svakom sportskom događaju u Čakovcu, putujem, uvijek sam u vedrom društvo što mi daje nove poticaje.

Što biste savjetovali mladim ljudima koje je zadesila sudbina invalidnosti poput vas?

Savjetovao bi im da se bave sportom i da se uključe u rad neke udruge koja pruža mogućnosti za daljnji napredak u nečem u čemu su se našli, što ih raduje i čini im dobro. Najgore je predate se, očajavati, povući se u sebe. Valja izaći među ljude i ostvariti se u onom u čemu si najbolji.

 

Facebook Notice for EU! You need to login to view and post FB Comments!