SLIKE ŽIVOTA: Lukša Malohodžić – od teške nesreće s motociklom do uspješnog poduzetnika

Unatoč teškim trenucima nakon nesreće, nikada nisam izgubio volju i želju za nastavkom. Kao što je jedan moj kolega jednom rekao: Ne idemo brzo, samo idemo naprijed.

Piše: Tomislav Pašiček

*Serijal je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Govori tako Lukša Malohodžić, simpatični mladić, Dubrovčanin, koji je stradao na motociklu kojeg je obožavao. “Suočiti se s činjenicom da su vam amputirali nogu je duboko emotivno iskustvo, a ta situacija je nešto što većina ljudi nikada, srećom, neće doživjeti”, priča Lukša koji je nakon svega postao uspješni poduzetnik, uložio u svoje obrazovanje, ali i opet, s protezom, sjeo na motocikl.

Živite u prelijepom Dubrovniku, uz more, a često kažete i da vam je more sve. Kako izgleda ta ljubav?

“Volim Dubrovnik i more, to je kao jaka prijateljska veza. Iako nisu uvijek savršeni, uvijek se osjećam povezano s njima. More mi daje mir, a u starom gradu Dubrovniku nalazim pravu životnu energiju”.

More je i vaša poslovna oaza jer ste odlučili i zarađivati na moru. Kako ste se odlučili pokazivati ljepote dubrovačkog kraja turistima i to na gliseru?

“Godine 2018. pokrenuo sam Rewind Dubrovnik. Počeli smo kao mali obrt za prijevoz na moru, ali brzo smo postali turistička agencija specijalizirana za more i otoke. Naravno, imamo i druge usluge.

Brodovi su mi uvijek bili bliski. Još kao dijete, s obiteljskom barkom sam istraživao uvale i plaže. Tada sam shvatio da bih želio pokazati te skrivene ljepote turistima. Zbog toga sam 2018. uložio u web stranicu i gliser kako bismo mogli brže stići do otoka i pokazati što više.

Kroz ovaj posao upoznao sam mnoge predivne ljude. S nekima od njih postao sam čak i prijatelj. Zapravo, iduće godine organiziramo vjenčanje za jedan par koji je tijekom ture toliko zavolio Dubrovnik da su odlučili ovdje se vjenčati”.

Moramo spomenuti kako sve to radite puni volje za životom nakon što ste doživjeli tešku nesreću na motociklu. Recite nam ukratko o tome?

Unatoč teškim trenucima nakon nesreće, nikada nisam izgubio volju i želju za nastavkom. Kao što je jedan moj kolega jednom rekao: Ne idemo brzo, samo idemo naprijed.

Godine 2016. doživio sam tešku prometnu nesreću kada mi je stopalo ostalo zarobljeno između mog motocikla i automobila. Osim toga, imao sam i prijelome bedrene kosti i kralježnice. Bilo je to izuzetno teško razdoblje, ali sam se oporavljao punih godinu dana. Teškoće kroz koje sam prošao dodatno su me motivirale da cijenim život i da nastavim s poslom koji volim.”

Koliko su bili bolni i teški trenuci kada su vam rekli da su vam amputirali nogu? Što vam je prolazilo kroz misli?

“Suočiti se s činjenicom da su vam amputirali nogu je duboko emotivno iskustvo, a ta situacija je nešto što većina ljudi nikada srećom neće doživjeti. Iako fizička bol nije bila intenzivna zahvaljujući sjajnom radu doktora u Dubrovačkoj i Zagrebačkoj bolnici, emocionalni teret bio je znatno teži.

U početku sam se neprestano pitao hoću li moći nastaviti raditi stvari koje sam volio i koje su mi bile važne. Međutim, s vremenom sam shvatio da, unatoč invalidnosti, mogu postići čak i više nego prije. To je bio proces prihvaćanja i prilagodbe, ali me je i dodatno motiviralo da se svakodnevno trudim i dajem najbolje od sebe”.

Kada je i kako prestala bol, kada ste rekli sebi da život nije stao? Tko vam je pomagao, ohrabrivao vas?

“Od samog trenutka nakon nesreće, rekao sam sebi da život ide dalje. Nikada nisam upadao u negativne misli ili osjećaje. Bio sam usmjeren prema budućnosti, nikada prema prošlosti.

Moja obitelj je bila neizmjerna podrška. Moji roditelji, sestre i tadašnja djevojka su bili uz mene svaki korak na tom putu. Također, ne smijem zaboraviti moje prijatelje, prave dragulje. Bez svih njih, ne bih bio gdje sam danas. I moram se nasmijati i reći – ispričavam se svima njima što sam ih vjerojatno prestrašio i “skratio” im život za 10 godina od brige!”

O svojoj ste nesreći govorili i javno, na tribinama, uz mnogo emocija. Koji je bio cilj? Mislite li da govoreći o tragedijama možemo i utjecati da ih bude manje?

Da, govorio sam javno o svojoj nesreći i to s puno emocija. Iako ne želim nikome propisivati kako treba voziti, smatram da dijeljenje mog iskustva može pomoći drugima da razmisle o svojim odlukama u prometu.

Moj cilj je da ljudi shvate važnost odgovornosti prema sebi i drugima na cesti. Ako moja priča može utjecati na barem jednu osobu da postane pažljiviji vozač i tako spriječiti buduće nesreće, osjećam da sam napravio razliku.

Krenuli ste s protezom u novi život, odlučili ste se i školovati. Kako to danas izgleda?

“Život s protezom donosi svoje izazove, ali s pravom podrškom i voljom, sve je moguće. Osjećam se zahvalno što imam Zdenku Medić iz OttoBock Dubrovnik uz sebe. Ona mi je ključna oslonac u svakodnevnim izazovima s protezom. Iako sam aktivan i često stavljam svoju protezu na kušnju, Zdenka i njen tim uvijek su tu da pomognu.

Što se tiče školovanja, skoro sam gotov. Iako je fokus bio na razvijanju mog posla u ovim post-covid vremenima, još sam samo korak do završetka – imam još jedan ispit i završni rad”.

Neće li vas diplome odvući od mora?

“Diplome? Ma one su samo moj rezervni plan ako jednog dana ribe odluče formirati sindikat i preuzeti more!”

Volite istraživati, ponuditi turistima nešto novo, pa ste aktivni na društvenim mrežama. Što vam one donose?

“Društvene mreže su kao moj digitalni prozor u svijet! Pomoću Instagrama i Facebooka mogu pokazati svu ljepotu Dubrovnika, i to doslovno u džepu svakoga tko ima pametni telefon. Zbog toga sve više ljudi odlučuje provesti svoj odmor ovdje, nakon što vide što sve nudimo. A što se tiče Linkedina, to je kao virtualna kava s kolegama iz industrije – odlično za poslovne veze i razmjenu iskustava o turizmu!”

Na gliseru se događaju i ženidbene prosidbe, i to u vrijeme zalaska sunca. Ima li neka posebnost koju pamtite?

Ah, te prosidbe na gliseru! Uvijek je to cijela drama u pozadini, dok se na površini sve čini mirno. Zamišljajte: imate čovjeka koji me mjesecima zasipa pitanjima kao da sprema operaciju slijetanja na Mars, a s druge strane ženu koja misli da ide na običnu vožnju gliserom.

Do sada smo na skali od 1 do 10, na solidnih 10/10! Sve prosidbe prošle su glatko, iako je vrijeme ključno. Ako nema savršenog zalaska sunca, to nije to. I naravno, šampanjac i cvijeće su obavezni! Jer, kako kažu: ‘U ljubavi i ratu, sve je dozvoljeno’ – a mi dodajemo: ‘Osim vožnje gliserom bez šampanjca!”

Na gliseru su popularne i djevojačke večeri. Kako one izgledaju? Kamo ih vodite?

“Djevojačke večeri na gliseru? Ah, to je prava fešta na moru! Te ture su nam među najdražima. Cijeli gliser postane poput ploveće disko-kugle – pun pozitivne energije, smijeha i pjesme. Mislim, kad bi mogli, radili bismo samo to.

Da biste organizirali savršenu djevojačku večer na gliseru, trebate dvije stvari: prvo, odličan razglas da bi cijeli Jadran čuo vaše pjesme, i drugo, dobro napunjen frizider s pićem. Što se tiče destinacije, uvijek biramo neke skrovite uvale, tako da djevojke imaju svoj mir i slobodu. Tamo mogu pjevati iz sveg srca bez straha da će ih netko kritizirat. Jer na kraju dana, tko smo mi da sudimo o vokalnim sposobnostima?”

Otac vam je poznati električar, obrtnik. Koliko mu stignete pomoći i u čemu?

“Ah, otac mi je prava legenda u svijetu električarskog zanata! Svaki put kad me nazove s nekom “električarskom avanturom”, trudim se biti tu za njega. Dosad sam najaktivniji kada je u pitanju blagdansko uređenje Dubrovnika. Ali i kod složenijih zadataka, poput postavljanja agregata ili rada s autokosarama, tu sam da priskočim u pomoć. Naravno, tu je i poslovna strana stvari – pomažem mu oko upravljanja i donošenja odluka. Želja mi je nastaviti obiteljsku tradiciju koja traje već od 1996. godine, i to s istim žarom i posvećenošću”.

Unatoč teškoj nesreći sjeli ste opet na motocikl. Kako je to izgledalo prvi put? Jeste li osjećali neki strah?

Živjeti u Dubrovniku, posebno unutar starih zidina, praktički znači da motocikl postaje neizostavni dio vašeg svakodnevnog života. Parking je izazov, ali moram priznati da je Grad Dubrovnik odlično posložio stvari kada je u pitanju parkiranje za osobe s invaliditetom.

Tijekom ljetne sezone, gužve su takve da bez motocikla ne biste mogli stići baš nigdje na vrijeme. Tako da, nakon svega, opet sam sjedio na motociklu, ovaj put na skuteru. Vozim polako, opušteno. Nisam osjetio strah. Naprotiv, moja strast prema motociklima je samo porasla i sada, čini se, uživam u vožnji više nego ikada prije”.

Kako gledate na pomoć društva i institucija invalidnim osobama?

“Iako sam osoba s invaliditetom, moram reći da sam imao sreće s potporom i razumijevanjem okoline, prijatelja i kolega. Moja invalidnost nije takve prirode da me ograničava u svakodnevnim aktivnostima, pa sam u mogućnosti obavljati većinu stvari samostalno. Također, do sada nisam nailazio na značajnije prepreke u svakodnevnom životu. No, neki moji prijatelji koji imaju veći stupanj invalidnosti suočavaju se s izazovima, posebno kada je riječ o pristupu određenim zgradama i objektima. Iako ja osobno nisam imao većih problema, svjestan sam da ima prostora za poboljšanja kada je u pitanju podrška i pristup za sve osobe s invaliditetom”.

Što biste poručili mladim ljudima koji su doživjeli sudbinu sličnu vašoj?

“Život je pun izazova, a ovakva iskušenja su samo jedna od prepreka koju trebamo preći. Važno je sjetiti se da nakon svake oluje dolazi sunce, i da svaka situacija, koliko god teška bila, nosi sa sobom i priliku za rast i učenje. Nikada niste sami u svojim borbama. Ako vam ikada zatreba netko s kim možete razgovarati ili samo popiti kavu, uvijek sam tu”.

Kako gledate na budućnost? Koje biste ciljeve željeli ostvariti?

“Vidim budućnost kao niz prilika, svaka sa svojim izazovima koji će me oblikovati i činiti jačim. Moj cilj je da ne samo uspijem kao poduzetnik, nego da kroz svoj rad pridonosim i stvaram pozitivan utjecaj u društvu. Želim da moj posao ne bude samo komercijalno uspješan, nego da pruža stvarnu vrijednost i doprinosi boljitku zajednice”.

 

 

Facebook Notice for EU! You need to login to view and post FB Comments!