SLAVEN LETICA: Zašto mislim da je dolazak srbijanskog predsjednika dobra vijest

Od trenutka kad je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u službeni posjet Lijepoj Našoj pozvala srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića samozvani SUPERLATIVNI HRVATI na društvenim mrežama i na portalima specijaliziranim za – nazovimo to tako – SUPERLATIVNO HRVATSTVO počeli su vikati i bukati kako „Vučić nije dobrodašao u Hrvatsku“ – piše naš uvaženi politički analitičar, sociolog i sveučilišni profesor Slaven Letica.

Njegovu objavu na Facebooku donosimo u cijelosti:

Superlativni Hrvati i „četnik“ (zapravo: veliko-Srbin) Aleksandar Vučić
ili
Zašto mislim da je dolazak srbijanskog predsjednika države u Zagreb dobra vijest

Mi Hrvati, kao i drugi mali europski narodi, već desetljećima, da ne velim stoljećima, imamo problema sa svojim superlativnim građanima: bez obzira radi li se o velikim ustašama ili velikim partizanima, velikim komunistima ili velikim antikomunistima, velikim vjernicima i velikim nevjernicima, velikim i najvećim Jugoslavenima ili Hrvatima, pa i velikim ženskarima i velikim Zagrepčanima, odnosno „pravim Purgerima“.

Problema sa superlativnim građanima nemamo samo mi Hrvati i Zagrepčani, imaju ih i drugi, čak i Židovi.

Židov, ujedno i borac za hrvatsku istinu, slobodu i pravdu iz ranih 1990-tih, Alain Finkielkraut u knjizi razgovora sa Žarkom Paićem „Nezahvalnost“ ovako opisuje superlativne Židove: „Oni nose kipu manje radi toga da pokažu svoj židovski identitet, a više da iz židovstva (judaizma) istjeraju Židove koji nemaju vanjskih ukrasa i ne misle kao oni.(…) Njihov je duh hermetički zatvoren za mogućnost da drugi ili netko drugi ima pravo (…) U njihovim očima u političkoj sferi ne obitava diskusija, bila ona i oštra, nego radikalni sukob između dobrog načela koji oni utjelovljavaju i neiscrpne zloće svijeta.“ (Ceres, 2002., 53-54.)

Genijalni Woody Allen taj tip umišljene vjerske ili etničke uzvišenosti, narcizma i moralne hegemonije u svojoj crnoj komediji iz 1997., „Dekonstrukcija Harrija“ naziva „Osvetoljubivi Židovi“ (Jewish with a vengeance).

Superlativni Hrvati i superlativni Zagrepčani nemaju – srećom ili nažalost, sam Bog zna – svoje tradicionalno pokrivalo za glavu (inače, židovska kapica, kipa ili kupola, u svetim je spisima te vjerske zajednice propisana kao oblik iskazivanja poniznosti i bogobojaznosti pri molitvi, boravku u bogomolji ili, u posljednjem stoljeću, pri iskazivanju poštivanja prema žrtvama holokausta) kojim bi dokazivali vlastitu superlativnost ili izabranost, svoje pomazanje: u odnosu na nas DRUGE, malene ili osrednje, prosječne Hrvate ili ne-Hrvate, odnosno, kad su superlativni Zagrepčani u pitanju, u odnosu na: dođoše, dotepence, tovare, Hercegovce, Slavonce, Ličane, Istrane i Dalmatince, odnosno Dalmoše.

Od trenutka kad je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u službeni posjet Lijepoj Našoj pozvala srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića samozvani SUPERLATIVNI HRVATI na društvenim mrežama i na portalima specijaliziranim za – nazovimo to tako – SUPERLATIVNO HRVATSTVO počeli su vikati i bukati kako „Vučić nije dobrodašao u Hrvatsku“.

Osobno ne dijelim to mišljenje.
Možda je Vučić doista metaforički velikosrpski vuk koji nam u posjet stiže zagrnut u janječu kožu i možda nije promijenio čud koju je javno pokazivao 90-tih godina prošoga stolječa kad je verbalno veliko-srbovao (to je precizniji opsi srži njegova govora od „četnikovanja“) u Glini i Beogradu.

Aleksandar Vučić: o srpskim zemljama i teritorijima na granici Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica:

Aleksandar Vučić u okupiranoj Glini 1995:

Aleksandar Vucic – Ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu Muslimana

Međutim, kakav god Vučić bio, on nam u posjet dolazi kao predsjednik susjedne države s kojom imamo mnoštvo neriješenih računa i problema koje naprosto moramo početi rješavati.
Baš zbog toga dolazak Vučića u Zagreb treba pozdraviti kao, nadamo se, prvi, simbolični i mali korak ka rješavanju tih neriješenih problema i neplaćenih računa.
Što se superlativnih Hrvata tiče, mnogi su među njima i – zakašnjeli osvetnici.

Taj neobični soj opasnih javnih boraca protiv mrtvih i poraženih neprijatelja Vaclav Havel ovako je opisao: “U našoj suvremenoj povijesti često se pojavljuju zakašnjeli osvetnici koji odrađuju vlastita poniženja i kolaboracije. U vrijeme rata ponizno su povijali vratove, silno se bojeći da slučajno ne bi došli u kontakt s nekim članom pokreta otpora, koga bi kasnije morali otkucati. Nakon rata, baš su oni, a ne antifašistički ratnici, vješali Nijemce po stupovima. Nešto slično može se primijetiti i danas kada se u publicistici pojavila skupina osvetnika koja stalno zahtijeva lustraciju (dekomunizaciju)”.

Dakle, rezultate posjeta Aleksandra Vučića Zagrebu moći ćemo mjeriti nakon njegova odlaska, a treba se nadati da je posjet barem donekle ozbiljno pripremljen i da će uroditi nekim plodom, makar i vrlo malenim i skromnim.

[fb_pe url=”https://www.facebook.com/slaven.letica.9/posts/10156439708752871″ bottom=”30″]