SLAVEN LETICA: Stručnjaci ocijenili – Škoro najbolji, a Grabar Kitarović i Kolakušić najlošiji kandidati

Predsjednica ili predsjednik Republike kojeg narod želi i kojeg će izabrati nije nužno ona/onaj kojeg u ovom povijesnom trenutku trebaju hrvatski narod i hrvatska država.

Opće je poznata činjenica da se na filmskim i glazbenim festivalima proglašavaju pobjednici u dvije kategorije: pobjednik prema ocjenama stručnog žirija i pobjednik prema glasovima publike.

Polazeći od te poznate činjenice, početkom 2018., na zamolbu glavnog urednika Večernjeg lista Dražena Klarića, organizirao sam i proveo prvo stručno ocjenjivanje karakternih odlika i državničkih sposobnosti/vrlina trojice u to, ali i današnje doba, najutjecajnijih hrvatskih političara: Kolinda Grabar Kitarović, Andrej Plenkovića i Zoran Milanovića.

Članak pod naslovom koji je odredilo uredništvo Večernjeg lista „Sijamskim trojčekima sa Zrinjevca – trojka!“ objavljen je u tom listu 17. siječnja 2018.

Stručni ocjenjivački sud ili žiri bio je sastavljen od sedmorice iskusnih ocjenjivača znanja i sposobnosti studenata te trojice novinskih urednika koji su sustavno pratili rad, odlučivanje i javne istupe spomenutih političara.

Pri ocjeni karakternih odlika u tom je ocjenjivanju najvišu prosječnu ocjenu (3.6) dobio Andrej Plenković; Kolinda Grabar Kitarović dobila je prosječnu ocjenu 3.3, a Zoran Milanović 2.8.

Redoslijed pri ocjenjivanju vodstvenih/državničkih sposobnosti bio je: Andrej Plenković 3.0, Zoran Milanović 2.9 i Kolinda Grabar Kitarović 2.7.

Ovaj put, neposredno prije raspisivanja predsjedničkih izbora, istu metodu ocjenjivanja odlučio sam primijeniti na pet potencijalnih predsjedničkih kandidatkinja i kandidata: Kolinda Grabar Kitarović, Zoran Milanović, dr. Miroslav Škoro, Mislav Kolakušić i Dalija Orešković.

Stručni ocjenjivački sud ponovno je imao deset članica i članova. Svi su bili sveučilišni profesori koji nisu stranački aktivisti, a pripadaju različitim znanstvenim i nastavnim disciplinama: pravnik, ekonomist, politolog, sociolog, pedagog, povjesničar, matematičar. Iz nekih od tih profesija u žiriju je bilo više od jedne/jednog člana.

Ocjenjivanje za koje smo zamolili članove našeg ocjenjivačkog suda temeljilo se na logici školskog-studentskog ocjenjivanja od 1 (nedovoljan) do 5 (odličan).

Pri izboru karakternih odlika služio sam se knjigom „Čvrstoća karaktera i vrline: Priručnik i klasifikacija“ čiji su autori Christopher Peterson i Martin Seligman. Od njihove 24 karakterne osobine za procjenu čvrstoće i izvrsnosti ljudskih karaktera (čudi) u našim prilikama izdvojio sam jedanaest osobina koje smatram najvažnijima za naše političke i društvene prilike.

Od mnoštva klasifikacija i sistematizacija vodstvenih-državničkih sposobnosti/vrlina izdvojio sam 12 koje sam osobno koristio pri ocjenjivanju vodstvenog potencijala polaznika kolokvija za zdravstvene vođe i upravljače koji sam, radeći kao savjetnik Ujedinjenih naroda (Svjetske zdravstvene organizacije), svojedobno organizirao u Egiptu, Pakistanu, Sudanu, Indiji i Kini. Njima sam dodao još dvije (ukupno je ocjenjivano 14 vrlina-sposobnosti) koje su specifične za predsjedničke kandidate i kandidatkinje: (1) jasna vizija o ovlastima i dužnostima predsjednika Republike i (2) razumijevanje ključnih problema hrvatskoga naroda i države.

Stručne ocjene karakternih odlika predsjedničkih kandidatkinja i kandidata – logikom školskog ocjenjivanja od 1 (nedovoljan) do 5 (odličan)

Stručne ocjene vodstvenih i državničkih vrlina predsjedničkih kandidatkinja i kandidata – logikom školskog ocjenjivanja: od 1 (nedovoljan) do 5 (odličan)

Kakvog predsjednika ili predsjednicu Republika Hrvatska zapravo treba

Čak i površan pogled, nekmoli pažljivo izučavanje, objavljenih tablica s prosječnim ocjenama potencijalnih predsjedničkih kandidatkinja i kandidata pokazuje da među njima nema „odlikaša“ i „superodlikaša“; dakako prema ocjenama našeg stručnog ocjenjivačkog suda ili žirija.

Općenito se može kazati da na izravnim predsjedničkim izborima u pravili ne sudjeluju i ne pobjeđuju najsposobniji i najkarakterniji kandidati, nego kandidati koji uživaju najširu stranačku podršku i koji uspijevaju – predizbornima obećanjima, narodnjaštvom (populizmom) i zavodničkim retoričkim sposobnostima – zavesti najveći broj ljudi.

Što se dosadašnje pred-kampanje tiče, mogli bismo kazati da su predsjednički kandidati i njihove stranačke mecene u prvi plan istaknuli – kao poželjne vrline – drskost i retoričku „hrabrost“. Te je vrline ili „vrline“ javnosti prvi nametnuo predsjednik HDZ-a Andrej Plenković.

Prije odlaska na „zasluženi“ ljetni odmor, predsjednik VRH-a Andrej Plenković sazvao je konferenciju za novinare na kojoj je na neobičan način progovorio o hrabrosti političara:  “Imate predsjedničke kandidate koji se javljaju samo preko društvenih mreža. Gdje je tu kuraž? Gdje je tu hrabrost? Gdje je tu stav? Koji je to žanr politike? Kako će taj govoriti o fiskalnoj konsolidaciji, o gospodarskom rastu, o respektu koji imamo u međunarodnoj zajednici?”

Predsjednički kandidati koje je Plenković javno prozvao kao – budimo iskreni – sinje kukavice, bili su, naravno, najopsniji protukandidati njegove kandidatkinje KGK: Zoran Milanović i Miroslav Škoro.

Povodom citiranih riječi Andreja Plenkovića, pokušat ću ponuditi odgovor na pitanja: Zašto se hrvatski, i ne samo hrvatski, političari i u doba mira „furaju“ na hrabrost, odlučnost, odrješitost, drskost?

Pokušat ću odgovoriti i na drugo, znatno važnije pitanje, usko povezano s već navedenim: Jesu li to najvažnije odlike koje bi trebale krasiti političare u društvu u kojem su temeljni društveni problemi ne-ratničke naravi: iseljavanje, smanjenje broja stanovnika, masovni narodni osjećaj gnjeva i beznađa, zarobljavanja države, korupcija, skupa država, siromaštvo te opće nepovjerenje građana u sudove, sudce, pravosuđe općenito, politiku i političare, pa i glasnike sve mračnijih vijesti – novinare?
Da bi se odgovorilo na ta dva pitanja, potrebno je čitatelju na razmišljanje ponuditi niz riječi koje su u hrvatskom jeziku istoznačnice ili suznačnice pojma hrabrosti. Evo riječi kojih sam se dosjetio, a siguran sam da će moj štovani čitatelj u mislima dometnuti još neke: junaštvo, odvažnost, smjelost, odlučnost, srčanost, požrtvovnost, neustrašivost, smionost, borbenost, nepokolebljivost, gorljivost, ratobornost.

Dok je Andrej Plenković javno grmio o manjku „kuraža“ Zorana Milanovića i Miroslava Škore, njegova je predsjednička kandidatkinja vlastito „junaštvo“ i „odlučnost“ pokušala dokazati šeprtljavo uvježbanim lupkanjem šakicom o barokni stol (u jednom televizijskom intervjuu) te tragikomičnom izjavom koju je dala na kninskoj tvrđavi pri obilježavanju Oluje: „Za vrijeme Oluje mi je došlo da uzmem pušku i odem na bojište.  Najradije bih uhvatila pušku i otišla na bojište, ali shvaćala sam da nije stvar samo u metcima i u suočavanju s onima koji su ispred vas.”

A da je doista mislila ozbiljno kad je maštala o odlasku na bojišnicu pokazala je time što je, nakon te izjave, gromko, s klapom Sveti Juraj Hrvatske vojske, zapjevala ariju “U boj, u boj” iz Zajčeve opere “Nikola Šubić Zrinski”.

Svoju je, pak, hinjenu borbenost i hrabrost Zoran Milanović iskazao niskom podcjenjivačkih izjava usmjerenim prema KGK. Paradigmatična je ova koju je izgovorio na N1 televiziji 29. rujna 2019.: „Imamo predsjednicu bez karaktera. Predsjednicu bez identiteta. Predsjednicu koja nas sramoti. Idemo to promijeniti!“

Zanimljivo je da je Miroslav Škoro, predsjednički kandidat koji je dobio najbolje ocjene u našem ocjenjivanju, jedini kandidat koji ne izigrava alfa-mužjaka, odnosno, u slučaju KGK, alfa-ženku.

Štoviše, nakon što su ga neki novinari javno prozvali zbog toga što nije otišao u rat, ovako im je odgovorio: „Nisam baš veliki borac, nisam vičan oružju. U životu se nisam potukao. Mislim da sam (domovini) bio koristan i u SAD-u.”

Zaključiti ću ovako. Hrabrost jest vrlina od pantivjeka, preko antike do našaga doba. Fizička i duhovna hrabrost dragocjene su u ratovima.

Međutim, u doba mira, a posebice u doba ekonomskih, društvenih i duhovnih kriza, fizička hrabrost nije jedina ni najvažnija kad su političke vođe i državnici u pitanju. Važne su, pa i važnije, druge hrabrosti koje sadrži ilustracija uz ovaj esej: duhovna, moralna, umna (intelektualna), emocionalna i socijalna/društvena hrabrost.

Hrvatskim političarima, pa i predsjedničkim kandidatkinjama i kandidatima koji se dosada nisu profesionalno bavili politikom, često nedostaje hrabrost shvaćena u tom širem smislu.

Neki od njih – kako to pokazuju rezultati našeg stručnog ocjenjivanja – ne raspolažu nekim drugim karakternim i vodstvenim/državničkim odlikama i sposobnostima koje su itekako potrebne današnjem hrvatskom društvu i državi.

Javnost i birači na ovim predsjedničkim izborima pri donošenju odluka o tome izići na izbore ili ne i kome dati svoj glas, još uvijek će se vjerojatno ponašati u skladu s logikom „neka ne pobijedi onaj drugi“. Neće dovoljnu pažnju pokloniti razmišljanju o tome što je pojedini kandidat dosada postigao u životu i politici, kakvim vrlinama raspolaže i ne raspolaže te kakav predsjednički program nudi.

Esej čije čitanje privodite kraju trebao bi služiti upravo toj svrsi: da čitatelju skrene pažnju na činjenicu da predsjednica ili predsjednik kojega bi želio pet godina „gledati“ na Pantovčaku nije nužno predsjednik ili predsjednica koji trebaju zemlju i narodu koji imaju tragično iskustvo s kroničnom krizom državništva i političkog vodstva.

*Izjava o sukobu interesa: Izbor ocjenjivača, metodologije istraživanja i obrada rezultata obavio sam uz striktno poštivanje znanstvene etike kako bi otklonio potencijalni sukob interesa povezan uz činjenicu da je Dalija Orešković moja snaha.