SLAVEN LETICA: Strah je veća prijetnja čovječanstvu od stalno mutirajućih virusa

Naš poznatio sociolog, sveučilišni profesor Slaven Letica kaže kako je siguran da je strah “veća prijetnja čovječanstvu od onoga što medicinski antropolozi, sociolozi, virusolozi, infektolozi i javno-zdravstveni eksperti nazivaju mikroskopskim neprijateljima – stalno mutirajućim virusima”.

Letica na Facebooku piše:

CIVILIZACIJA U KARANTENI I SAMOIZOLACIJI

MIKROSKOPSKI NEPRIJATELJI I MIGRANTI NAVALJUJU NA STARU I UMORNU – EUROPU

U trenutku kad se panika zbog kineske gripe širi svijetom poput katastrofalnog šumskog požara i kad se cijela CIVILIZACIJA nalazi u samoizolaciji ili karanteni, i dalje sam SIGURAN – na temelju poznavanje životnih ciklusa suvremenih zoonoznih epidemija i pandemija – da je STRAH veća prijetnja čovječanstvu od onoga što medicinski antropolozi, sociolozi, virusolozi, infektolozi i javno-zdravstveni eksperti nazivaju

MIKROSKOPSKIM NEPRIJATELJIMA: stalno mutirajućim virusima.

Nevolja je zoononske pandemije, ali i pandemije velikog straha koji kruži Europom u tome što su se na njenim južnim granicama pojavili novi „neprijatelji“: izbjeglice i migranti koji s juga i jugoistoka hrle u za njih obećanu zemlju – Europsku uniju.

Strah i panika od kineske gripe posljedica povijesnog pamćenja ranijih pošasti – kuga, kolera, guba, tifusa, boginja, sušica – koje su gospodarile Europom i svijetom.

Srednjovjekovni “liječnici kuge” čije umjetničke ilustracije ovdje objavljujem pomalo podsjećaju na “liječnike kineske gripe” u Lijepoj našoj i svijetu.

Kad je sam “veliki strah” (kod kojeg su uvijek velike oči) u pitanju, još ću jednom podsjetiti na riječi nobelovca Ive Andrića:

“Tada su nastupila ona vremena u kojima svak nastoji da bude malen i nevidljiv, svak traži zaklona i skrovišta, tako da se tada u čaršiji govorilo da i mišja rupa vredi hiljadu dukata. Strah je legao na Travnik kao magla i pritisnuo sve što diše i misli. To je bio onaj veliki strah, nevidljiv i nemerljiv, ali svemoćan, koji s vremena na vreme nailazi na ljudske zajednice i povije ili pootkida sve glave. Tada mnogi ljudi, obnevideli i zaluđeni, zaborave da postoje razum i hrabrost i da sve u životu prolazi i da život ljudski, kao i svaka druga stvar, ima svoju vrednost, ali da ta vrednost nije neograničena.

I tako, prevareni trenutnom mađijom straha, plaćaju svoj go život mnogo skuplje nego što on vredi, čine podla i niska dela, ponižavaju se i sramote, a kad trenutak straha prođe, oni vide da su taj svoj život otkupili po suviše visokoj ceni ili čak da nisu bili ni ugroženi, nego samo podlegli neodoljivoj varci straha.” (Ivo Andrić, Travnička kronika)

Treba se samo nadati da utemeljeni i iracionalni strah od onih koji su “zaraženi virusom” i onih koji hrle prema Europi neće meni bliske ljude natjerati na činjenje podlih i niskih djela o kojima je pisao Andrić.

Komentiraj