SLAVEN LETICA: “Stambeno pitanje” Silvane Menđušić naprosto je fantastičan projekt HTV-a!

Silvana Menđušić (Foto: Facebook)
Silvana Menđušić (Foto: Facebook)

O jednom od najboljih projekta HTV-a u posljednjih desetak godina, „Stambenom pitanju“ novinarke i reporterke, a sada i urednice i autorice dokumentarno-povijesnih reportaža, Silvane Menđušić, dosada nisam pisao, iako sam već nakon prve emisije zaključio kako se radi istodobno o vrlo jednostavnoj i genijalnoj ideji: težnji da se dramatične i tužne, često tragične, ljudske sudbine prikažu kroz prizmu gubitka doma, kuće, zavičaja, pa i domovine, kaže u svojoj objavi Slaven Letica, naš poznati kolumnist i sveučilišni profesor.

Međutim, nakon sinoćnje (6. veljače 2017.) emisije, koja me se osobno tiče te me je stoga dirnula u srce, moram nešto napisati u pohvalu „Stambenog pitanja“.

Sinoćnja emisija posvećena je, do emitiranja emisije, malo poznatom „projektu“ humanog preseljenja stanovništva (za koje se zalagao, ali i zbog toga zalaganja, bio pribijen na stup ljevičarskog medijskog srama dr. Franjo Tuđman) dvaju sela: dogovorenom preseljenja mještana srijemskog (vojvođanskog) sela Hrtkovci, većinom Hrvata i „mješanaca“ (ljudi iz nacionalno i vjerski mješovitih obitelji) u 200 kilometara udaljeno hrvatsko selo Kula u kojem su prije Drugog svjetskog rata živjeli većinom Nijemci, a nakon njihova progona i egzodusa u njega su naseljeni Srbi te preseljenja mještana Kule, većinom Srba i „mješanaca“ u Hrtkovce.

Poticaj za „humanu“, zapravo, kako je emisija na dirljiv način pokazala, traumatičnu i tužnu seobu bio je dolazak Vojislava Šešelja s 270 naoružanih četnika u Hrtkovce na Đurđevdan, 6. svibnja 1992.

Glavnu ulogu u toj dirljivoj sagi o tragičnom povijesnom usudu u emisiji Silvane Menđušić, ne bez razloga, dobio je čovjek zbog kojeg me se, kao što sam napisao, ta televizijska NOVELA osobno dotakla. Njegovo je ime Ante Plivelić. Upoznao sam ga 2005. godine. Bolje kazano, s njim me je upoznao zajednički prijatelj Vedran Nola. Bilo je to doba moje druge predsjedničke kampanje u koju sam ušao kao NEOVISNI KANDIDAT uz podršku HSP-a.

Jednog dana došao mi je Vedran s viješću da bi Ante Plivalić želio nekako pomoći moju kampanju, jer mu se svidio kako sam osmislio i vodio predsjedničku kampanju 2000., a još i više optimizama i mladost ljudi koji su bili volonteri u mojoj kampanji.

Tada sam se upoznao s Antom. Doznao sam za njegovu tužnu, ali i fascinantnu priču. Odveo me je u svoje ogromno skladište, zapravo hladnjaču, voća, većinom jabuka u Šarampovu, selo nadomak Ivanić Grada. Njegova tvrtka Gomolava, jedna od naših najvećih tvrtki za otkup, skladištenje i distribuciju voća i povrća bila je već u to doba osmišljena u europskom kontekstu, jer je njen vlasnik povezao u jedan „grozd“ (klaster) proizvođače jabuka, znanstvenike agronome, prodajne lance i privatne prodavače voća.

Dok smo šetali hladnjačom s jabukama dogovorili smo se da mi Ante donira 6.000 kilogram jabuka. Moja je ideja bila da svaki građanin koji mi dade potpis kao predsjedničkom kandidatu od mene/mojih volontera dobije jednu jabuku, pakiranu u posebnoj kutiji koju je, besplatno, za mene dizajnirao genijalni dizajner Danijel Popović.
Ta istodobno romantična i praktična ideja koja mi je trebala donijeti javne simpatije i pozitivni publicitet baš i nije uspjela jer su volonteri HSP-a mislili da je važno dobiti potpise, a da poklanjanje jabuka baš i nije važno.

Bilo kako bilo, sinoć sam „Stambeno pitanje“ s Antom Plivalićem odgledao s pokojom suzom u oku, jer me je dirnula ljubav današnjih Kulana, negdašnjih Hrtkovčanki i Hrtkovčana prema selu Hrtkovci iz kojeg su se „humano“ iselili 1992.

A evo kako je Ante Plivalić portalu dnevno.hr ispričao priču o okolnostima koji su doveli do velike, dvosmjerne, seobe Kulana i Hrtkovčana: „Drago mi je da je emisija prihvaćena, a ona se, zapravo, odnosi na posjet Vjekoslava Šešelja, 6. svibnja 1992. na dan pravoslavnog Đurđeva selu Hrtkovcima, sa 270 naoružanih četnika. Da pojasnim, Hrvati iz sela Hrtkovaca u Srijemu u visokom su postotku pripadali vojsci NDH, a njih je 280 izginulo. Četrdesetorica njih pozvani su u Rumu na razgovore i nikad se nisu vratili kući, pa im se ni grobovi ne znaju. No, ni jedan Hrtkovčanin nije bio osuđen na robiju zato što je bio vojnik NDH – bilo je dovoljno da si nosio uniformu i nitko te nije pitao za djela ili nedjela – ti si prema uniformi pripadao opciji – fašist ili antifašist.

Tako smo imali slučajeve da su se čitave domobranske jedinice spajale s partizanskima, a pojedinci koji su imali sreće promijeniti uniformu, istog trena su dobili status antifašista. A oni koji nisu imali sreće naći se u toj situaciji, ostali su do kraja fašisti, bez obzira jesu li bili domobrani ili ustaše i bez obzira na njihova djela ili nedjela. Nažalost, to se nije promijenilo do današnjeg dana. Ostalo je jednostrano tumačenje. A upravo to tumačenje je Šešelj koristio u svom tadašnjem govoru zastrašivanja i mržnje. Skup je bio posjećen za vrijeme njegova govora, ali na ljudima nije vidio znakove straha. Prisutnima nije bilo ništa jasno jer su oni živjeli u višenacionalnoj sredini s velikim brojem mješovitih brakova.

Posebno je bio pozitivan odnos s mještanima srpske nacionalnosti koji su u Hrtkovce doselili iz Hrvatske i Bosne u kuće Nijemaca iseljenih krajem rata, a u Drugom svjetskom ratu doživjeli su isto tako tešku sudbinu kao i mještani Hrtkovaca.

Umjesto daljnjeg zastrašivanja, Šešelj je savjetovao Hrtkovčanima da prihvate zamjenu kuća te da ne dopuste iseljavanje samo s vrećicama. A svi znamo za sudbine onih koji su se na prostorima bivše Jugoslavije iseljavali s vrećicama. Tada je počelo iseljavanje Hrtkovčana, a posebno se povećalo poslije ubojstva Milana Piršića, 28. lipnja (na Vidovdan, dan na koji su Srbi povijesno provodila atentate, u Sarajevu primjerice, obredna ubojstva ili najvljivali ratove: Slobodan Milošević 1989. na Kosovu – op. S.L.) dan prije Petrovdana koji su Hrtkovčani slavili kao svoju slavu, tako da je iseljavanje poznato kao Hrtkovački sindrom.“

Silvana Menđušić i HTV-e zaslužili su sve pohvale za „Stambeno pitanje“, dakako i ovu moju sentimentalnu zahvalnost.

[fb_pe url=”https://www.facebook.com/slaven.letica.9/posts/10155145404592871″ bottom=”30″]

Facebook Notice for EU! You need to login to view and post FB Comments!