SLAVEN LETICA: Škorina “ratna” doktrina nadmudrila glavne suparnike

Predsjednički kandidat dr. Miroslav Škoro u pred-predizbornu trku ušao je primjenom iznimno zanimljive, u hrvatskim izbornim trkama do sada neprimijenjene, inovativne „ratničke“ strategije – ocjenjuje Slaven Letica naš poznati sveučilišni profesor i politički analitičar.

Na Facebooku pojašnjava Škorinu “ratnu” doktrinu:

U ratnim, ali i diplomatskim, doktrinama ta je strategija poznata pod pojmom prinude/prisile (coercion).

Srž je strategije prinude/prisile u tome da se protivnika ili protivnike – primjenom različitih oblika prijetnji i prinuda – natjera da donose nepromišljene odluke; da se ponašaju nerazumno, iracionalno.

Strategija prinude jedna je od mnogobrojnih strategija asimetričnog ratovanja na koju se u pravilu odlučuju na početku rata vojno slabiji sudionici rata. Oni koriste nekonvencionalne metode vođenja ratnih operacija u nakani da pobijede nadmoćnog protivnika ili protivnike.

Pošto ne znam tko je ili tko su ključni „ratni“ stratezi dr. Miroslava Škore, a ne treba isključiti i mogućnost da je to on osobno, jer je ekspert za kreativnu industriju (poznati geostrateg i ratni admiral Davor Domazet Lošo javno se pohvalio da savjetuje g. Škoru, ali je malo vjerojatno da je on otac spomenute strategije, jer se poznat po teorijama kaosa i teorijama zavjere), teško je prepoznati autora strategijskog „rukopisa“.

Ono što je za sada neosporno jest činjenica da je dr. Škoro u trku krenuo s krajnje desnog krila na kojem se na samom početku učvrstio, dobivši potporu Ruže Tomačić i Hrvatskih suverenista-pravaša.

S tog čvrstog suverenističkog, pravaškog, državotvornog, vjerskog i patriotskog uporišta zatim je krenuo u osvajanje desnog centra, pa i centra samog.

U drugom izbornom krugu do kojeg će vrlo vjerojatno doći, morat će osvojiti dio lijevog biračkog tijela, što će mu biti znatno lakše ako mu protivnica bude KGK, nego ako mu je protivnik Zoran Milanović.

Osvajanje političkog prostora za koji je vjerovala da joj pripada, zbunilo je i prepalo Kolindu Grabar Kitarović i njen ne odveć učen savjetnički tim te ju je prisililo da ga pokuša vratiti ponašanjem i stajalištima koja nisu na tragu nove političke platforme Andreja Plenkovića i njegova HDZ-a čiju potporu – stvarnu (organizacijsku, financijsku, infrastrukturnu), a ne deklarativnu – traži i treba.

Prva velika posljedica primjene „Škorine doktrine“ bila je salva hvalospjeva koje je KGK uputila u pravcu domoljubnog rokera Marka Perkovića Thomsona kojeg je proglasila „velikim domoljubom“.

Druga je posljedica davanje velikog intervjua g. Ivici Marijačiću, glavnom uredniku Hrvatskog tjednika kojega Plenkovićev HDZ (da ne spominjemo „liberalne“ umnike i medije) i on osobno smatraju „ekstremno desnom“ tiskovinom.

Pristanak na taj intervju u kojem je prvi put jasno najavila ulazak u predsjedničku trku pokazatelj je panike i dezorijentacije pedsjedničke kandidatkinje KGK. Naime, upravo je Hrvatski tjednik, baš iz „pera“ glavnog urednika Ivica Marijačić, predsjednicu Republike nazvao – bestidnicom.

Uz to, iako je uložila silan napor da umije i okupa svoje odgovore na provokativna pitanja koje joj je postavio Marijačić, neki su njeni odgovori nož u leđa Andreju Plenkoviću i njegovom „europskom“ HDZ-u.

Sve u svemu, može se kazati da je predsjednički kandidat dr. Miroslav Škoro u ljetnom dijelu pred-kampanje strategijom asimetričnog ratovanja i strategijom prinude nadmudrio predsjedničke protukandidate Kolindu Grabar Kitarović i Zorana Milanovića koji su vlastite javne istupe sveli na kritiku ideja i poruka koje je javnosti nametnuo dr. Miroslav Škoro.

Da je tome tako svjedoči i činjenica da je svojom ratnom strategijom g. Škoro uspio natjerati KGK da – na kninskoj tvrđavi – gromko zapjeva, zajedno s klapom HRM-a „Sveti Juraj“ ariju „U boj, u boj“ iz opere „Nikola Šubić Zrinjski“ Ivana pl. Zajca.

Slijedećih dana: ratne strategije drugih predsjedničkih kandidata

[fb_pe url=”https://www.facebook.com/slaven.letica.9/posts/10158080775797871″ bottom=”30″]