SLAVEN LETICA: Plenković u formalno-pravnom smislu sasvim sigurno nije veleizdajnik
Kaže to naš poznati politički analitičar, kolumnist i sveučilišni profesor Slaven Letica, osvrčući se na jučerašnja burna događanja u Saboru, gdje je zastupnik Nikola Grmoja kazao da predsjednik naše Vlade radi u korist srbijanskih interesa, ali nije rekao da je veleizdajnik.
Letica na Facebooku pojašnjava:
Na današnjoj (17. siječnja 2017.) sjednici VRH-a, govoreći o jučerašnjim nemilim događajima u Hrvatskom saboru, premijer Andrej Plenković kazao je: „Mi, kao političari, u dijalogu, možemo trpjeti optužbe, uvrede i laži, ali optužbe za veleizdaju nećemo trpjeti.“
Bit će zanimljivo vidjeti kakvu će strategiju nošenja ili ne-trpljenja verbalnih (ne i formalnih) javnih optužbi za veleizdaju osmisliti Andrej Plenković i njegovi ministri. Jedna je od mogućnosti nulta snošljivost prema takvim javnim izjavama koja bi se manifestirala građanskim tužbama za kaznenih djela protiv ugleda i časti propisanih novim Kaznenim zakonom RH. Radi se o kaznenim djelima „klevete“ (čl. 149. st. 1. KZ-a) i „sramoćenja“ (čl. 149. st. 1. KZ-a).
Kazneno ne/djelo KLEVETE čini onaj tko pred drugim za nekoga iznese ili pronese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je ta činjenična tvrdnja neistinita; kazna za klevetu je novčana i iznosi maksimalno 500 „dnevnica“ (dnevnih plaća klevetnika).
Kazneno ne/djelo SRAMOĆENJA čini onaj koji pred drugim osobama iznosi činjenične tvrdnje o osramoćenom pojedincu koje mogu naškoditi njegovoj časti ili ugledu; maksimalna je kazna 360 „dnevnica“.
Upravo zbog skučenih pravosudnih mogućnosti s kojima raspolažu Andrej Plenković i njegovi ministri, ali i svi predsjednici vlada i ministri bit će zanimljivo vidjeti kako se misle nositi s takvim „optužbama“. Posebice u situaciji kad zastupnički imunitet štiti saborske zastupnike od počinjenja kaznenih djela klevete i sramoćenja.
Znatno je važnije, dakako, pitanje, jesu li u pravu oni zastupnici, primjerice Nikola Grmolja, koji su „optužili“ Plenkovića za „veleizdaju“. Pojam veleizdaja napisao sam pod navodnicima zbog toga što je neretljanski mostovac kazao da predsjednik naše Vlade radi u korist srbijanskih interesa, a ne da je počinio zlodjelo veleizdaje.
Najnoviji Kazneni zakon RH kazneno djelo veleizdaje svrstao je kao prvo u nizu kaznenih ne/djela protiv Republike Hrvatske. Uz veleizdaju, tu su još ova teška kaznena djela: Priznavanje okupacije i kapitulacije; Sprječavanje borbe protiv neprijatelja; Služba u neprijateljskoj vojsci; Pomaganje neprijatelju; Podrivanje vojne i obrambene moći države; Prisila prema najvišim državnim dužnosnicima Republike Hrvatske; Odavanje tajnih podataka; Špijunaža i Povreda ugleda Republike Hrvatske.
Kazneno djelo veleizdaje definirano je člankom 340. KZ koji glasi: „Tko uporabom sile ili prijetnjom uporabe sile ili na drugi protupravan način ugrozi teritorijalnu cjelovitost ili ustavno ustrojstvo Republike Hrvatske, kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina.“
Čovjek ne mora biti pravnik pa da zaključi kako premijer Andrej Plenković i ministrica vanjskih i europskih poslova Marija Pejčinović Burić nisu počinili – veleizdaju.
Takvo nešto moglo bi se dogoditi, primjerice, samo u slučaju da mimo volje Hrvatskoga sabora VRH pristane na teritorijalne gubitke na nekoj od spornih graničnih crti. Primjerice, da pristane na graničnu crtu sredinom Dunava sa Srbijom, čime bi naša zemlja izgubila dio katastarskog vlasništva u Vojvodini. Da ne spominjemo ostale granične prijepore i nedoumice.
Dakle, odgovorno tvrdim da Andrej Plenković nije veleizdajnik!
Istodobno, tragikomičnim mi se čini njegova današnja prijetnja kako neće trpjeti optužbe za veleizdaju.
Drugi je par „opanaka“ ozbiljna rasprava o tome na čemu bi Republika Hrvatska naprosto morala inzistirati tijekom srbijanskih pregovora o pristupanju Europskoj uniji. O tome sam pisao i ponovno ću.
