SLAVEN LETICA: Može li, kada i kako Daniel Rafaelić pronaći treći filmski put za HAVC i hrvatski film?

Uz trunčicu pretjerivanja, pri javnom divanu o HAVC-u, Hrvoju Hribaru, Danielu Rafaeliću i hrvatskome filmu mogli bismo kazati da su se sudionici te rasprave spontano podijelili u dva ratnička tabora, dvije sljedbe ili dva plemena: zagovornike „festivalskog filma“ i pristaše „domoljubnog filma“, piše na Facebooku sociolog, kolumnisti sveučilišni profesor Slaven Letica.

U nastavku kaže:

Zagovornici-protagonisti teze o renesansi „festivalskog filma“ smatraju, primjerice doktor od filma dr. Jurica Pavićić, ali i većina sudionika današnjeg protestnoga skupa „Puk’o nam je film“, održanom u zagrebačkom Kinu Europa, da će sedam godina vrhovništva Hrvoja Hribara u budućim povjesnicama „filma s ovih prostora“ biti pamćeno kao „zlatno doba hrvatskog filma“, nakon koje dolazi mračno doba „sedlarizacije hrvatske kinematografije“, što će reći filmske proizvodnje po uzoru na filmove Jakova Sedlara (vidi članak Jurice Pavičića: Kraj zlatnog doba hrvatskog filma: Hribara su bacili niz štenge, na redu je sedlarizacija kinematografije, Jutarnji list, 12. veljače 2017.)“

Zagovaratelji-protagonisti teze o nužnosti proizvodnje „domoljubnoga filma“ smatraju da je HAVC Hrvoja Hribara bio apatridska „koruptivna hobotnica“ koja je financijski pomagala proizvodnju politički pristranih, antihrvatskih „festivalskih filmova“ po ukusu selektora i žirija europskih i svjetskih filmskih festivala koji u filmovima „s ovih prostora“ žele vidjeti ravnotežu ratnih odgovornost i krivnji, kao i potvrdu teza o građanskim, a ne agresivnim velikosrbijanskim ratovima, u kojima nema loših i dobrih momaka koji bi bili određeni vjeroispoviješću ili etnicitetom. „Domoljubi“ drže da je sedam Hribarovih godina bilo doba mračnjaštva, zla i kriminala u HAVC-u.

Prvi načelno-programski intervju novog v.d. HAVC-a Daniela Rafaelića – dao ga je filmofilu i fimoznancu Nenadu Polimcu – daje naslutiti da će on pokušati osmisliti svojevrsni TREĆI PUT između samohvalnoga „festivalskoga filma“ i partizanskim i kaubojskim filmovima nadahnutog „domoljubnog filma“.

EVO ŠTO JE KAZAO O FESTIOVALSKOM FILMU: „Zato sam protiv toga da se film tretira kao elitna kultura, kultura ‘za nas dvjesto’, jer ta sredstva uzimaš iz džepa ljudi koji ponekad nemaju dovoljno ni za život. Film mora komunicirati upravo s njima. To smo zaboravili, previše radimo filmove za strane festivale, za njihove selektore. Kosa mi se digne na glavi kad čujem termin ‘festivalski film’, postoji samo dobar i loš film. Jesu li ‘Ponoćna zvona’ Orsona Wellesa i ‘Hamlet’ Laurencea Oliviera festivalski filmovi zato što su pobijedili u Cannesu i Veneciji? Taman posla. Sve se to treba potvrditi u kinima kod publike. Zato je nastalo takvo oduševljenje kada su se pojavili ‘Koko i duhovi’. Odjednom nešto što mogu pogledati sve generacije, pa i djeca“.

A OVO JE PORUKA ZAGOVORNICIMA DOMOLJUBNIH FILMOVA: „Problem je u tome što njima (hrvatskim braniteljima – op. S. L.) nitko nije objasnio da ovo više nije kinematografija ‘Bitke na Neretvi’. Razumijem da bijesne na danski dokumentarni film ’15 minuta: Masakr u Dvoru’, koji je HAVC isprva predložio za financiranje pa se povukao, no tu je trebalo stati. Žalite se da nema filmova o Domovinskom ratu? Dobro, a kakve filmove želite? ‘Bitku za Vukovar’? Tko će to režirati, Sergeja Bondarčuka više nema. Treba s njima sjesti, razgovarati i objasniti im stvari“.

Protestni skup „Puk’o nam je film“ pokazao je da je filmsko pleme (glumci, režiseri, scenaristi, snimatelji, producenti, scenografi i ini) prihvatilo tezu Hrvoja Hribara: Poslije mene potop i Luđaci (Ivona Juka) i ustaše (pod vodstvom dr. Zlatka Hasanbegovića) osvajaju HAVC. I njima će Daniel morati štošta objasniti!

Zaključiti ću ovako: Dobro je da je iz HAVC-a otišao umišljeni Hrvoje Hribar i dobro je da je tamo, barem privremeno, a nadam se i dugoročno, Daniel Rafaelić.

Nadam se da će hrvatski arhivski i povijesni istraživač, filmski kritičar i teoretik Daniel, rečeni Indiana Jones, u kratkom vremenu pronaći „treći put“ koji vodi između festivalskog i domoljubnog filma.

Međutim, da bi u tome uspio, do daljnjega bi trebao marljivo raditi (u to uopće ne sumnjam), a tek nakon toga davati intervjue i izjave o HAVC-u kojeg – tek treba istražiti.

[fb_pe url=”https://www.facebook.com/slaven.letica.9/posts/10155192042272871″ bottom=”30″]