SLAVEN LETICA: Moja prva forenzična analiza pobjede Milanovića i poraza Grabar-Kitarović

KGK i HDZ učinili su gotovo sve što je bilo u njihovoj moći da Zoran Milanović dobije predsjedničke izbore! – kaže Slaven Letica, naš poznati politički analitičar i kolumnist.

Kad je poraz KGK – prije otprilike dvadesetak dana – postao neizbježnim i lako predvidljivim, svakom tko nije bio fanatični zaljubljenik u bivšu predsjednicu, lukavi Bodul, premazan svim mastima, Andrej Plenković Bono povukao se iz prvih borbenih redova.

U izgubljenu bitku poslao je Milijana Brkića, kako bi među vlastitim lojalistima stvorio dojam da krivica nije na njemu nego na latentnim pobunjenicima unutar HDZ-a, odreda desnim radikalima. Dakako i na KGK.

Izgubljeni u bespućima izborne trke, bez ikakve ideje o tome što im je raditi i što mogu učiniti, KGK i njen tragikomični, kreativno jalovi tim, u zao su čas prihvatili ideju Vladimira Šeksa Sove da mobilizaciju članstva HDZ-a i zamišljenih birača KGK ostvare pokličem: Moramo po svaku cijenu spriječiti povratak (nakon Stipe Mesića i Ive Josipovića) „Komunjare“ (Zorana Milanovića) na Pantovčak.

Uz to, sama KGK vlastitim je izjavama mjesecima, iz dana u dan, kopala gubitničku rupu u koju je konačno upala.

Od mnoštva politički samoubilačkih izjava, najveću su joj štetu donijele: izjava da će Milanu Bandiću nositi kolače u tamnicu; tvrdnja da je dr. Ivo Sanader bio najbolji premijer; tvrdnja kako je navodno utanačila da će Hrvati ubuduće moći zarađivati 8.000 eura radeći „na daleko“ iz Hrvatske te otvaranje rasprave o braniteljskom statusu vlastitoga muža Jakova Kitarovića.

Vrlo važan doprinos pobjedi Zorana Milnovića dali su i najbliži suradnici bivše predsjednice: Renata Margaretić Urlić i, posebice, dr. Tomislav Madžar, zvani „Plišani Medo“.

Ukratko, na izbor petog predsjednika Republike mogla bi se primijeniti izjava generala Ante Gotovine o kraju rata: KGK pripada povijesti, okrenimo se budućnosti, tj. Zoranu Milanoviću kao izabranom – uskoro i ustoličenom – predsjedniku Republike.

Što se, pak, sudbine Andreja Plenkovića, njegovi disidenti i mogući protukandidati (dr. Miro Kovač, Davor Ivo Stier i Tomislav Karamarko) manje su mu opasni od – dr. Miroslava Škore.
Iako je svoje mjesto u povijesti hrvatske popularne glazbe zaslužio pjesmom „Ne dirajte mi ravnicu“, nikako ne treba smetnuti s uma činjenicu da su u Škore „geni kameni“, biokovski ili bjakovski.

Sustavno sramoćenje kojim su ga HDZ, Andrej Plenković i KGK pokušali pribiti na stup DOMOLJUBNOG SRAMA vjerojatno je bio jezičac na vazi Kolindina poraza, jer je „pjevač lakih nota“ vlastitim biračima dao odriješene ruke uoči drugog izbornog kruga. Istodobno je jasno dao do znanja što će sam učiniti: neće glasovati ni za KGK, ni za ZM, već za – hrvatski narod.

Predsjednički kandidat koji je osvojio 465.703 glasa (24.45%; za ulazak u drugi krug i vrlo vjerojatnu pobjedu falila su ti 41.923 glasa) uopće ne taji da je za parlamentarnu trku spreman.
Ako dobro osmisli vlastitu političku stranku, njen program i strategiju izbornog megdana, mogao bi biti veliko iznenađenje izbora, pa i onaj kojem bi peti predsjednik Republike mogao povjeriti mandat za sastav VRH-a.

Što se, pak, SDP-a tiče, već je sinoćnji predugi parolaški govor Davora Bernardića pokazao da je ta stranka vrlo daleko od pronalaženja smisla vlastitog postojanja u novim uvjetima.

Na ljevici se, uz to, javlja konkurencija koja će se također nešto pitati na parlamentarnim izborima.

[fb_pe url=”https://www.facebook.com/slaven.letica.9/posts/10158625032162871″ bottom=”30″]