SLAVEN LETICA: Kako je nogomet postao gladijatorskim sportom ratnika
Ovih se dana ne može udisati niti zrak a da se u njemu ne udahne dio atmosfere sa Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji, gdje naša reprezentacija niže sjajne uspjehe, pa ju mnogi svrstavaju i na ono najuzvišenije mjesto – prvaka svijeta.
Ne čudi stoga što je i Slaven Letica, naš ugledni sociolog i sveučilišni profesor, pronašao u nogometu i svoju temu.
Ovo je njegova objava s Facebooka:
U BOJ, U BOJ, ZA NAROD SVOJ ili KAKO JE NOGOMET POSTAO GLADIJATORSKIM SPORTOM
Nogometna evolucija od Homo ludensa do nogometnih gladijatora
Sinoć kasno po hrvatskom (nakon ponoći) i predvečer po vašingtonskom vremenu nazvao me je sin Bartol Letica da kratko prokomentiramo pobjedu nad Islandom i prvo mjesto u grupnom natjecanju. Bio je naprosto oduševljen obranama Lovre Kalinića, igrom Luke Modrića, Milana Badelja, Vedrana Čorluk, Ivana Rakitića i Ivana Perišića, a malčice razočaran „scenskom izvedbom“ Andreja Kramarića.
Bartol se bolje od mene razumije u, doslovce, sve sportove, američke posebice, ali je na mojoj strani životno iskustvo i nogometno pamćenje. „Slušao“ sam na radiju kako igraju ili gledao na terenu, televiziji ili na društvenim mrežama najveći od najvećih u dugom razdoblju od šezdesetak godina: od Alfreda Di Stefana, Ferenca Puskasa, Pelea, Garinche, Stjepana Lamze i Bernarda Vukasa, preko Maradone, Cruyffa, Franza Beckerbauera i Zinadine Zidanea, do Lionela Messija, Cristiana Ronalda, Ivana Rakitića, Luke Modrića i Marija Mandžukića.
Pamćenje i nešto sociologijskog, pa i evolucijsko-psihologijskog znanja daju mi za pravo zaključiti kako je nogomet evoluirao od čarobne igre, sportske magije i viteškog natjecanja u natjecanje u kojem pobjeđuju najsnažniji, najizdržljiviji, najborbeniji, najvještiji i najbolje VOĐENI i ORGANIZIRANI nogometi ratnici-gladijatori.
U taj kontekst stavio bih usporedbu Kramarića i Mandžukića. Oba su naslijedila „nogometni gen“, nadareni su, radini, nogometno super-inteligentni. On što ih malo razlikuje je ono životinjsko što je u svakom čovjeku. Krama je zagrebački dečko koji je prošao obiteljski i kvartovski „kinderšule“. Mandžo je, s druge strane, kako je nekidan na BBC-u kazao bivši engleski reprezentativac Phil Neville, „ŽIVOTINJA U NAPADU“. Ja bih doda i – životinja na sredini terena i u obrani.
Što je najbolje, ta totalna nogometna životinja, kao što pokazuje ovaj genijalni video zapis, ima puno smisla za humor koji je, poznato je, zarazan. Nakon što je argentinskom prgavcu, donedavno velikom braniču Javieru Mascheranu gestama dao do znanja da se s njim ne šali (Argentinac ga je malo nagazio), jer je znatno jači i viši od njega, Mandžin govor tijela na smijeh je natjerao samog Mascherana i Dybalu.
Video pogledajte barem tri puta i sigurno ćete shvatiti zašto Zlatko Dalić i Ivica Olić (nogometni diverzant sličnih navika) u rat protiv Danaca na petu obljetnicu hrvatskog ulaska u Europsku uniju (1. srpnja 2013.) i devetu obljetnicu „kapitulacije“ (podnošenja ostavke) dr. Ive Sanadera (1. srpnja 2009.) vrlo vjerojatno neće poslati „dobrog zagrebačkog dečka“ Andreja Plenkovića nogo trojicu opakih „životinja“: Marija Madžukića, Ivana Perišića i Antu Rebića.
„Mozarte“ Dalić šalje u sredinu terena (Modrić, Rakitić, Kovačić, Brozović), a gladijatore u napad i obranu u kojoj Dejan Lovren stasom i stavom podsjeća na mitskog Spartaka.
Po tome se Livnjak Dalić s varaždinskom adresom koji je do izborničkog položaja došao preko bliskoistočnih pustinja razlikuje od, primjerice, Ante Čačića: on je tražio i izabrao nogometne bojovnike da bi ih “stavio u funkiciju”, tj. postavio na mjesta na kojima se najbolje osjećaju i s kojih mogu najviše doprinijeti pobjedi.
Pobjeda, pak, za Zlatka Dalića ne znači pobjedu u jednoj ili nekoliko bitaka, nego pobjedu u RATU do nogometnog “istrebljenja” u drugom, smrtonosnom sustavu natjecanja.
PISALI SMO:
SLAVEN LETICA: Nogomet je, vjerovali ili ne, božji sport! – čitajte OVDJE.
[fb_pe url=”https://www.facebook.com/slaven.letica.9/posts/10156885151122871″ bottom=”30″]