SLAVEN LETICA: Kako je arhitektica Zaha Hadid u Zagrebu dobila slikovnicu, ali ne i zračnu luku

Slaven Letica, sveučilišni profesor i naš poznati politički analitičar, piše o tome kako se veličanstvena, spektakularna, eksperimentalna arhitektica Zaha Hadid našla u bespućima i raljama hrvatske političke i akademske korupcije.

Najveći hrvatski nakladnik Školska knjiga dosada je objavio šest slikovnica u biblioteci „Mali ljudi, VELIKI SNOVI“.

Biblioteka je zamišljena kao poticaj i nadahnuće djeci koja imaju stvaralački „gen“ ili nagon, jer im otkriva životopise uspješnih stvaratelja – znanstvenika, arhitekata, dizajnera, umjetnika – koji su, kako piše na koricama, na početku života bili samo djeca s – velikim snom.

Među šest dosada objavljenih slikovnica nalazi se i ona posvećena jednoj od najvećih, ako ne i najvećoj arhitektici znanih nam stoljeća: engleskoj arhitektici iračkog podrijetla po imenu Zaha Hadid.

Slikovnica o Zahi Hadid zgodan je povod da se spomene činjenica da je i ona bila jedna od sudionica (ukupno se na natječaj odazvalo 17 autorskih timova) međunarodnog natječaja koji je prije 12 godina raspisan za idejni projekt Zračne luke Zagreb koja danas nosi ime prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.

Natječaj su, u doba kad je na čelu VRH-a bio uzoriti premijer dr. Ivo Sanader, a na čelu Zagreba Milan Bandić, organizirali i proveli Udruženje hrvatskih arhitekata (UHA), Društvo arhitekata Zagreba (DAZ) i K+P Munchen.

Natječaj je bio otvoren od 21. svibnja 2008 do 20 kolovoza 2008. Odluka o pobjednicima natječaja i o obeštećenju u iznosu od 50.000 kuna (7.000) svakom od prispjelih radova donesena je na plenarnoj sjednici Ocjenjivačkog suda, sastavljenog od devet članova, 18. rujna 2008. godine.

Neću, naravno, spominjati imena Ocjenjivačkog suda, jer je VELIKI MEŠTAR te odluke, kako to u Hrvatskoj biva, bio dr. Ivo Sanader koji će godinu dana (1. srpnja. 2009.) nakon toga podnijeti ostavku „zbog osobnih razloga“.

Na natječaju je, prema očekivanju, pobijedila „hrvatska pamet“, idejni projekt koji su potpisali arhitekti dr. Branko Kincl, akademik Velimir Neidhardt (nekad bubnjar, danas predsjednik HAZU) i građevinski inženjer, specijaliziran za projektiranje mostova dr. Jure Radić s brojnim suradnicima.

Renomirani inozemni autorski timovi gledali su u leđa „hrvatskoj pameti“, a Zaha Hadid sa suradnicima „ujtila“ je peto mjesto.
Natječaj je – treba li u to uopće sumnjati – bio anoniman. Sve je, dakle, bilo lege artis: u skladu s hrvatskim zakonima, neovisno, „suverenistički“, pa pravilima arhitektonske struke.

Povjesničar umjetnosti dr. Zvonko Maković nije o ishodu natječaja i prispjelim projektima napisao ni riječi, a nisu se oglasili ni javni umnici i umnice koji pišu o takvim stvarima.

Kako sam u cijeloj stvari stručno krajnje nestručan, ali ponešto znam o hrvatskom akademskom oportunizmu i političkom/stranačkom klijentelizmu, ostaje mi tek napomenuti da mi je nekako žao što je Zaha Hadid (srce ju je izdalo 31. ožujka 2016.) u Hrvatskoj – zahvaljujući Školskoj knjizi – dobila svoju slikovnicu, a ne i priliku da putnici koji slijeću i polijeću u i iz Zračne luke dr. Franjo Tuđman mogu kazati: tu je luku osmislila Zaha Hadid.

Za one koji o zračnim lukama i, posebice, arhitekturi, znaju deset puta više od moje starosti, objavljujem vizije Zračne luke „hrvatske pameti“ (druga fotka po redu) i one koju je osmislila junakinja slikovnice Zaha Hadid.

Ovaj zapis pišem i zbog toga jer sam siguran da će „hrvatska pamet“ pobijediti i na svim eventualnim natječajima za viziju post-potresnog Zagreba. Na vlasti je još uvijek Milan Bandić, a Andrej Plenković ne razlikuje se u shvaćanju „hrvatske pameti“ od dr. Ive Sanadera.

[fb_pe url=”https://www.facebook.com/slaven.letica.9/posts/10159231110347871″ bottom=”30″]