SLAVEN LETICA: Josip Broz Tito – najozbiljniji i najopasniji kandidat za zagrebačkog gradonačelnika

slaven letica

Predsjednik zagrebačke Gradske skupštine i predsjednik zagrebačkog HDZ-a Andrija Mikulić neki je dan rekao: „Mijenjamo ime Trgu maršala Tita! Očekujemo Bandićevu potporu!”  Ta izjava, piše na svom Facebooku Slaven Letica, na neki je način vratila davno umrlog antifašističkog i komunističkog maršala, komunističkog diktatora, uvjerenog staljinistu, despota i masovnog zločinca u aktualni politički život. Na metaforičkoj razini pretvorila ga je u GLAVNU FACU gradonačelničkih izbora 2017. 

Prenosimo objavu dr. Slavena Letice u cijelosti:

“Josip Broz Tito: Najozbiljniji i najopasniji kandidat za zagrebačkog gradonačelnika od 2017. do 2021.

Prva javna objava kandidature za gradonačelnicu Grada Zagreba dr. Sandre Švaljek – kao neovisne, građanske, narodne iliti pučke kandidatkinje – pružila je načas nadu da bi se epsko ratno i poratno vojevanje za položaj zagrebačkog vrhovnika – u Dalmaciji bi u davnim danima kazali za gradskog glavara, potestata ili poteštata – moglo pretvoriti u natjecanje u iznošenju pragmatičnih ideja, vizija i programa o srednjoročnoj i dugoročnoj budućnosti Zagreba.

Već i sama asketska, profinjena, damska pojava, odmjerene i staložena retorika rođene Krapinjanke (rođena je u Krapini 23. veljače 1970.) dr. Sandre Švaljek koja je 2000 doktorirala na temu „Fiskalni deficit i javni dug: politika, teorija i praksa“ i koja je stekla dragocjeno, iako kratkoročno iskustvo u vođenju Grada (rješenjima Županijskog suda u Zagrebu, uvjetovane zabranom, a nakon toga i ukidanjem zabrane obavljanja profesionalne dužnosti gradonačelniku Milanu Bandiću, od 21. studenoga 2014. do 9. ožujka 2015. bila je obnašateljica dužnosti gradonačelnika Grada Zagreba) pružilo je krhku nadu da bi gorljive i jalove povijesno-svjetonazorske bitke „crvenih“, „modrih“ i „crnih“ mogle ustupiti mjesto raspravama oko svakodnevnih životnih tema i problema: obnova pročelja, poslovno umiranje središta grada, odvoz i gospodarenje otpadom, vrtići, škole, crkve, zelene površine, gradski proračun i javni dug, zdravstvena i socijalna zaštita, teror biciklista nad pješacima na nogostupima, stalne bitke šetača djece i šetača pasa po parkovima, otkrivanje javnosti mnoštva oaza izvrsnosti na različitim područjima itd.

Nakon Sandre Švaljek logično je očekivati da se kao kandidatkinja za gradonačelnicu javi i Anka je Mrak Taritaš, staložena, kompetentna i uspješna bivša ministrica, jedriličarka (u zlatno doba hrvatskog jedriličastva) koja je projektom legalizacije bespravne, divlje gradnje osvojila simpatije najvećeg dijela javnosti. Njena je nevolja u tome što, kako kažu Amerikanci, NEIZABERIVA, jer je podržava stranka (HNS) čiji je izborni potencijal u Zagrebu maksimalno 3-5%.

Zavidnu popularnost i velike javne simpatije u Gradu uživaju još neke dame – primjerice Martina Binefeld i moja snaha Dalija Orešković – koje toliko dobro obavljaju svoj sadašnji posao da im ne pada na pamet da se bave politikom.

Zvijezda dana je i arhitektica, urbanistica i zaštitnica kulturne baštine Zrinka Paladino koju bi neke anti-establišment stranke, pa i ranjglarske skupine predvođena Vili Matulom i Uršom Raukar, mogle također istaknuti kao kandidatkinju. Međutim, uz četvoricu muškaraca (svu četvoricu hajdukovca: tri sina i genijalnog neurokirurga Joška) u kući i psa mislim da nema mjesta za takvu „gnjavažu“.

Sve slutnje i snovi o gradonačelničkoj kampanji usmjerenoj sadašnjosti i budućnosti našega voljenog Zagreba pali su u vodu u jednom jedinom danu! Pali su u vodu onog dana kad je predsjednik zagrebačke Gradske skupštine i predsjednik zagrebačkog HDZ-a Andrija Mikulić dao intervjuu Hini najavivši u njemu preimenovanje Trga maršala Tita u Kazališni trg. Rekao je: „Mijenjamo ime Trgu maršala Tita! Očekujemo Bandićevu potporu!

Ta izjava na neki je način vratila davno umrlog antifašističkog i komunističkog maršala, komunističkog diktatora, uvjerenog staljinistu, despota i masovnog zločinca u aktualni politički život. Na metaforičkoj razini pretvorila ga je u GLAVNU FACU gradonačelničkih izbora 2017. Mogu slobodno napisati: u najozbiljnijeg i najopasnijeg gradonačelničkog kandidata.

Naime, javno prozvani Milan Bandić na HDZ-ov poziv na ortaštvo u rušenju JBT ovako je odgovorio: „Odluku o eventualnom preimenovanju Trga maršala Tita u Kazališni trg treba donijeti na referendumu koji bi se održao 21. svibnja iduće godine, kada i lokalni izbori.“

Taj prijedlog implicira da bi izbor za zagrebačkog gradonačelnika bio sijamski blizanac referenduma o – Josipu Brozu Titu.

O toj temi svoje je mišljenje, ne izjašnjavajući se o JBT, na svom facebook profilu objavila i Anka Mrak Taritaš: „Hoće li promjena imena Trgu maršala Tita rezultirati boljim gospodarenjem otpadom, smanjiti najviši prirez u državi, poboljšati uvjete u zagrebačkim vrtićima ili smanjiti prometne gužve? Samo pitam.“

Temu nije želio izbjeći ni Bandićev politički posinak i današnji ozbiljni kandidat za predsjednika SDP-a Davor Bernardić: „Oštro se protivim promjeni naziva Trga maršala Tita! Ovo (prijedlog Andrije Mikulića – op. S.L.) je dokaz da Karamarkova ekipa, ekstremna desnica, unutar HDZ-a još uvijek kolo vodi, a da je Plenković preslab.”

Bitka za Zagreb 2017. bit će tako, nažalost, rat crvenih, modrih i crnih radikala i sljepara koji uvijek kad se nađu pred stvarnim problemima pobjegnu u 1941., 1945., 1971. (rjeđe), 1991., 1995. ili 2000.

Što se mojih saznanja, znanja i mišljenja o Josipu Brozu Titu tiče, sve važno napisao sam u nedavno objavljenoj knjizi „Vječni titoizam i ljudožderska politika“, a kad je u pitanju naziv sadašnjeg Trga maršala Tita, mišljenje o tome objavio sam prije sedam godina u kratkom članku u Večernjem listu (30.ožujka 2009), o čemu možete pročitati OVDJE.

Tu ideju-inicijativu podržalo je tri godine kasnije (12.10.2011.) oko 500 uglednih zagrebačkih i hrvatskih umnika, umjetnika, poslovnih ljudi i žrtava Titovog terora okupljenih u udruzi „Krug za trg“, o čemu čitajte OVDJE.

[fb_pe url=”https://web.facebook.com/slaven.letica.9/posts/10154800796442871″ bottom=”30″]