SLAVEN LETICA: Izgon dr. Ivana Đikića iz hrvatskog provincijalnog plagijatorskog raja

Dok sam jutros sa ženom ispijao čaj, ona (Gordana Cerjan-Letica) kavu, Gajevom je ulicom, ispred kafića Charlie, promakao moj bivši student, današnji rektor Sveučilišta u Splitu prof. dr. sc. Šimun Anđelinović, piše na Facebooku Slaven Letica, naš poznati sveučilišni profesor, kolumnist i političar.

Slaven Letica dalje piše:

Brzo je promakao, mahnuo mi je rukom, i nestao u bespuću ulične zbilje u ulici koja je imenovana po vođi hrvatskog narodnog preporoda Ljudevitu Gaju, a danas udomljuje niz pogrebnih poduzeća, brojne prodavaonice kruha našega svagdašnjega, ali i lovce na sitne i krupne prevarante i lopove (DORH), protežući se od elitnog hotela Esplanade , preko šetališta tužnih prodavačica seksa iz nužde, sve do Trga bana Jelačića.

Jako mi je žao što je baš njega prof.dr. Ivan Đikić, također moj student, naveo kao jednog od dvojice zaslužnika zbog kojih se – kao znanstvenik, nastavnik i istraživač – iselio iz Splita i Lijepe Naše.
U članku o tragikomičnoj pripovijesti u “sitnom propustu u jednoj fusnoti” u jednom od radova ministra Pave Barišića kojeg sam objavio u Večernjem listu  citirao sam Heraklitovu misao „Meni je jedan kao tisuću ako je najbolji!” (Fragment 9). Sada taj bolji, ako ne najbolji, odlazi, a stotine onih koji potpisuje peticije za zaštitu lika i djela ministra, ostaje. Njima će ministar Barišić podijeliti novce za centre izvrsnosti, gradnju sveučilišnih građevina, tiskanje knjiga, udžbenika i časopisa.

Ta situacija podsjetila me na sjajni esej Antuna Šoljana “Tako nam je suđeno”, objavljen prije punu 41 godinu (1976.) u časopisu Pitanja kojim je veliki pisac stao u obranu pjesnika-antologičara Slavka Mihalića kojeg su, po njegovom sudu, svirepo napali “slabi pjesnici” predvođeni Goranom Babićem. Šoljan je smatrao da su “slabi pjesnici” bili tako dobro partijski i cehovski organizirani da su činili “pravu današnju elitu”. Smatrao je i u eseju dokazao da tadašnje vrijeme “pogoduje cvjetanju slabih pjesnika”, pa esej završava malodušnim zaključkom: “Narod koji progoni svoje (najbolje) pjesnike ili šutke dopušta da ih se progoni, zaslužuje sve što mu se može desiti”.

Gotovo pola stoljeća nakon Šoljanova eseja, pjesnici su spali na prosjački štap, ali su dobro organizirani raznorazni branitelji plagijata i plagijatora koji su, eto, dr. Ivana Đikića istjerali iz ovdašnjeg plagijatorskog raja.

Da i ovaj zapis ne bi završio parafraziranjem Antona Šoljana – “Narod koji progoni svoje (najbolje) znanstvenike ili šutke dopušta da ih se progoni, zaslužuje sve što mu se može desiti” – pobrinuo se slučaj.

Dok sam pisao ovaj zapis stigla mi je sms poruka rektora prof. dr. Damira Boras kojom potvrđuje da je primio i da “ozbiljno razmatramo” pismo i privitak o plagijatima koji smo mu moja žena i ja nedavno uputili: 23. siječnja 2017. godine.

EVO TOG PISMA REKTORU PROF. DR. DAMIRU BORASU

Poštovani gospodine rektore, uvaženi kolega prof. dr. Damire Boras,

Kako su se prijepori, polemike, javna pisma i peticije o navodnom plagijatu našeg resornog ministra i poznatog filozofa prof.dr. Pave Barišića još jednom aktualizirali tematiku znanstvene čestitosti i nečestitosti, slobodni smo Vam uputiti pismo koje smo prije punih devet godina uputili tadašnjem rektoru prof.dr. Aleksi Bjelišu, moleći ga da toj prevažnoj tematici pokloni dužnu i žurnu pažnju.
Na naše razočaranje, rektor Bjeliš ne samo što nije ništa učinio, nego nije ni odgovorio na pismo dvoje sveučilišnih profesora svog sveučilišta.
Upravo zbog toga, normativni i institucionalni deficit koji je postojao prije devet godina postoji i danas tako da većina studenata, nastavnika i znanstvenika Sveučilišta u Zagrebu, ali i drugih hrvatskih sveučilišta, ne zna odrediti granice između dopuštenog i čestitog na jednoj strani i zabranjenog, kažnjivog i nečasnog na drugoj.
To su, eto, razlozi što Vam u privitku upućujemo pismo koje, nažalost, nije izgubilo nimalo na aktualnosti, nadajući se da ćete Vi preuzeti inicijativu da se ozbiljno pristupi toj tematici.
Na kraju, želimo istaknuti da veliki broj nastavnika i znanstvenika na Sveučilištu – zbog očiglednog normativnog i institucionalnog deficita – strahuje da će biti od vlastitih kolega ili studenata biti prijavljeni za plagiranje. Poznati su nam brojni primjeri s niza fakulteta, pa i fakulteta kojem ste ne tako bili dekan.
Jedan od načina da se ljude oslobodi straha mogla bi biti i svojevrsna amnestija za stare plagijatorske „grijehe“ iz doba kad je prepisivanje ili „prepjevavanje“ dijelova znanstvenog diskursa poznatih znanstvenika sa Zapada bila raširena praksa. Određivanje svojevrsne nulte točke nakon koje bi vrijedila NOVA PRAVILA moglo bi riješiti taj veliki problem.
U nadi da ćemo nakon devet godina rektorske ogluhe za koju Vi niste ni najmanje odgovorni, napokon dobiti smisleni odgovor,

lijepo Vas pozdravljamo.
Prof.dr. Gordana Cerjan – Letica
Prof.dr. Slaven Letica

VIDEO: POMOĆ U ODLASKU – I ovo je pridonijelo da Ivan Đikić kaže: “Zbogom Hrvatska” – čitajte OVDJE.

[fb_pe url=”https://www.facebook.com/slaven.letica.9/posts/10155163389757871″ bottom=”30″]