SLAVEN LETICA: Drugi nastavak sapunice “Spasi me” snimat će se u Banskim dvorima!

Naš ugledni sociolog i sveučilišni profesor Slaven Letica komentirao je prosvjed koji je pod naslovom “Spasi me” održan u Zagrebu u organizaciji glumice Jelene Veljače.

Ovako piše Letica na Facebooku:

Gledajući i slušajući glasnogovornike prosvjeda #Spasime koji je posredstvom facebooka pokrenula glumica Jelana Veljača nisam se mogao oteti dojmu kako je osmišljen i realiziran u skladu sa scenarijima brojnih sapunica u kojima glumi glavna organizatorica.

Problem nasilja nad ženama i djecom – u bliskoj budućnosti i starim i nemoćnim ljudima – nije problem o kojem se smisleno i razumno može raspravljati uz ritmove bubnjeva i patetično pitanje upućeno GLAVNOM GLUMCU cijelog „eventa“, predsjedniku VRH-a Andreju Plenkoviću: „Gospodine Plenkoviću, hoćete li razgovarati s nama?“

Kamera je nakon postavljenog pitanja uhvatila razdraganog i nasmijanog predsjednika VRH-a u kojeg Jelena Veljaća i co. polažu blaženo ufanje. Posebno ga je usrećila rečenica koja je uslijedila nakon postavljenog pitanja: „Gospodine Plenkoviću, mi imamo puno pitanja“.

Nastavak sapunice s Trga kralja Tomislava nije teško naslutiti: Jelena Veljaća u pratnji nekolicine sljedbenica i sljedbenika ulazi u Banske dvore u kojima će Plenkoviću postaviti „puno pitanja“.
Što se javno iznesenih konkretnih prijedloga za smanjenje i prevenciju obiteljskog nasilja tiče, aktivisti „pokreta“ (koji će vjerojatno trajati tjedan dva) #Spasime, on se svodi na prijedlog da se svako obiteljske nasilje tretira kao kazneno, a ne kao prekršajno djelo, što je užasna bedastoća, jer implicira da jednaku težinu imaju blaži oblici nasilja (fizičkog i psihičkog) i oni najteži koji vrlo često završavaju teškim fizičkim nasiljem, pa i ubojstvima žena i djece.

Uz taj „revolucionarni“ prijedlog, organizatori prosvjeda veliku pažnju polažu i u papirnatu borbu protiv nasilja izraženi javno izgovorenim pitanjem: „Zašto ne postoji nacionalni program prevencije nasilja u obitelji?“. Vjeru u svemoćnu državu kao policajca obiteljskog nasilja implicira i ovo, patetično pročitano, pitanje: „Zašto smo stvorili društvo u kojem je nasilje obiteljska stvar?“.

Neukost i sklonost estradizaciji ozbiljnog problema obiteljskog nasilja vidljiva je iz činjenice što se organizatorice nisu oslonile na EKSPERTNA ZNANJA o obiteljskom nasilju koja su mogle pronaći u javnozdravstvenoj tradiciji Andrije Štampara i škole koja danas nosi njegovo ima, a na kojoj djeluju istraživački projekti i katedre koje dosta znaju o UZROCIMA i POSLJEDICAMA obiteljskog nasilja, pa i javnim politikama za njegovu prevenciju i smanjivanje.

Tradicionalni socijalni uzroci obiteljskog nasilja koji su bili poznati Andriju Štamparu – siromaštvo, alkoholizam, neobrazovanost, psihička poremećenost, aktivna i PASIVNA agresivnost – danas su „obogaćeni“ novim uzrocima kao što su ovisnosti, PTSP i dr.

Andrija Štampar, Škola narodnog zdravlja na čijem je čelu bio i ondašnji HSS imali su aktivistički pristup tom strašnom problemu, a nisu se, uz KOKETNI osmijeh, obraćali premijeru s pitanjem: „Gospodine Plenkoviću, hoćete li razgovarati s nama?“

Isprazni, za sapunice tipični, MORALNI NARCIZAM Jelene Veljače i njene sljedbe, došao je do izražaja u njenim riječima o navodnoj silnoj hrabrosti koju je trebalo imati da bi se došlo na prosvjed: „Dragi moji hrabri ljudi, vi ste promjena, hvala vam na tome. Svima vama koji ste nam pisali, žrtve nasilja, niste sami, vidimo vas, čujemo vas, svi ovi ljudi su s vama. U ponedjeljak nosimo zahtjeve i čekamo dijalog. Molim prisutne da pokupe smeće iza sebe – jer mi smo bolja Hrvatska.“
Nadam se da su je nazočni poslušali i da su za sobom POKUPILI SMEĆE. Time nisu dokazali da su „bolja Hrvatska“, ali su uštedjeli trud zaposlenicima čistoće.

[fb_pe url=”https://www.facebook.com/slaven.letica.9/posts/10157626774217871″ bottom=”30″]