SLAVEN LETICA: Činjenice i pouke slučaja “savjetnici na službenom putu” ili “slučaja Saucha”

tomislav saucha, sdp, facebook

“Aferu dnevice”, kako su mediji prozvali sumnjivu isplatu dnevnica u Uredu predsjednika Vlade Zorana Milanovića, nakon čega je uslijedilo i uhićenje predstojnika Ureda Tomislava Sauche, iz svog je kuta na Facebooku analizirao naš poznati sociolog, kolumnist i sveučilišni profesor Slaven Letica.

Ovo je objava dr. Letice:

ČINJENICE i POUKE SLUČAJA „SAVJETNICI NA SLUŽBENOM PUTU“ ili „SLUČAJA SAUCHA“

Prva činjenica: Iz zajedničke blagajne Vlade i Sabora ukradeno je ili, eufemistički kazano, pronevjereno 540.523 kune i 1.360 eura

Druga činjenica: U Uredu predsjednika VRH-a Zorana Milanovića pune četiri godine nisu se primjenjivali propisi o službenim putovanjima sadržani u Zakonu o porezu na dohodak (članak 9) i Pravilniku o porezu na dohodak koji vrlo detaljno i precizno regulira što putni nalog kao vjerodostojna isprava mora sadržavati te postupak izdavanja i obračuna putnih naloga.

Treća činjenica: Tri osobna savjetnika predsjednika – Slavko Goldsein, dr. Neven Budak i dr. Siniša Petrović – tvrde da oni nisu bili primatelji nestalog novca i da nisu putovali u inozemstvo (Slavko Goldsein), odnosno da su putovali jednom (dr. Neven Budak) ili „nekoliko puta“ (dr. Siniša Petrović).

Četvrta činjenica: Istražnim tijelima ne bi trebao biti veliki problem otkrivanje tragova nestalog novca, jer je u tom Lancu sv. Sauche sudjelovalo minimalno 5-6 i maksimalno 10-15 ljudi.

POUKE

Prvo: inzistiranje SDP-a na tezi „HDZ je zločinačka organizacija“ toj se stranci vraća kao bumerang, jer sklonost korupciji i kriminalu nije svjetonazorsko i stranačko, nego pitanje ljudske naravi i prilike. Brojni korupcijski primjeri, pa i ovaj, kao i sve ono što se zbivalo u HAVC-u to pokazuju.

Drugo: Vlast i moć su izazovi i moralno iskušenje: one kvare ljude. Glasovita misao Lorda Actona iz 1887. godine “Vlast (moć) korumpira, apsolutna vlast (moć) korumpira apsolutno.“ vrijedi i nakon 130 godina. Izvorno, ona se više odnosila na, danas stereotipni, stav kako svaka vlast (moć) kvari ljude, negoli na suvremena shvaćanja tog pojma, tj. stjecanja nelegalnih osobnih ili privatnih koristi zlouporabom vlastitog položaja, ovlasti, uloge ili odluke.

Treće: Zoran Milanović za svoju bivšu desnu ruku, Tomislava Sauchu kaže: „Bio mi je lojalan suradnik. Saucha je bio kao ministar. Ne želim mu otežavati situaciju, ali to nije bila moja odgovornost. To je resor. Jedino mogu reći – bijesan sam… ali bijes možda služi Vikinzima. Osam godina radio sam sa Sauchom, što god da kažem, bit će kliše. Šokiran sam.“
I ovaj primjer potvrđuje pravilo da lojalnost, apsolutno povjerenje i, na kraju, razočaranje i bijes, nisu saveznici mudre vlasti: nego razumno uzajamno nepovjerenje i sustavni nadzor.

SPEKULACIJE I TRAČEVI
Kako se radi o putovanjima, putnim nalozima i putnim troškovima, ali i o iznosima (540.523 kune i 1.360 eura) koje običan građanin može zamisliti, sve su te okolnosti bliske svakodnevnom životnom iskustvu prosječnog Hrvata. Ljudi “Slučaj Saucha” mogu zamisliti kao nešto realno, pa je na njegovu tragu pokrenuta lavina spekulacija i tračeva ili – suvremenim izrazima opisano – poluistina, postistina, nadstvarnosti, alternativnih činjenica.

Umjesto javne rasprave o provjerenim činjenicama, raspravlja se tako o raznoraznim teorijama činovničkih zavjera i podlosti: kako su novci spiskani na skupa jela i pića, opijate, ljubavnice, kako su dijeljeni među lopovima-ortacima itd.

Taj pomodni tip tračersko-spekulativne „rasprave“ i „informiranja“ javnosti pojavljuje se i na nekim portalima, a to nipošto nije dobro i zdravo za razvoj kulture istinitosti u hrvatskom novinarstvu.

[fb_pe url=”https://www.facebook.com/photo.php?fbid=10155156819687871&set=a.10150297229237871.358325.659572870&type=3&theater” bottom=”30″]