SINDIKAT HRVATSKIH UČITELJA: Zahtjev za odgodom otvaranja škola

Iz Sindikata hrvatskih učitelja uputili su zahtjev za odgodu otvaranja škola do ispunjenja nužnih preduvjeta, a pismo su poslali predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću, ministrici znanosti i obrazovanja Blaženki Divjak i ravnatelju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslava Capaku.

Zahtjev prenosimo u cijelosti:

Poštovani,

obraćamo vam svima se sa zamolbom za odgodu otvaranja škola do ispunjenja svih nužnih preduvjeta te vas molimo za žurno postupanje, budući da je do otvaranja škola ostalo još samo par dana, a ključni problemi još uvijek nisu niti približno riješeni.

Za razliku od postupanja u drugim zemljama Europske Unije koje su otvorile ili, u skorijem roku, planiraju otvaranje ustanova za odgoj i obrazovanje, nisu se provele nužne prethodne analize, nisu obavljena savjetovanja sa strukom i socijalnim partnerima te se nisu osigurali  prijeko potrebni uvjeti za rad škola.

Svi nužni preduvjeti za zaštitu života i zdravlja učenika i zaposlenika moraju biti ispunjeni te je zbog nepostojanja istih nužno preispitivanje odluke o otvaranju škola 11. svibnja 2020. godine.

Stoga Vam u nastavku, u pet najvažnijih točaka, obrazlažemo svoj zahtjev kako slijedi:

1.

Prije svega, valja ponovno naglasiti da nisu osigurani osnovni preduvjeti za siguran povratak učenika u školske klupe te su predviđene zaštitne mjere neprovedive uzevši u obzir dob učenika i prostorno materijalne uvjete u školama.

Nadalje, učenici imaju pravo na kvalitetno obrazovanje i jednak pristup obrazovanju bez obzira na ekonomski i obiteljski status njihovih roditelja.

Obzirom na dosadašnju analizu o broju učenika koji će prisustvovati na nastavi u školama, većina učenika nastavit će svoje obrazovanje izvan školskih klupa. MZO u svojim preporukama upućuje na praćenje programa škole na trećem, što učenicima ponovno mijenja stečene rutine. Takva preporuka djeci ujedno predstavlja dodatan, sasvim nepotreban, stres te onemogućuje učenicima savladavanje predviđenih ishoda, a čiju važnost upravo ministrica čitavo vrijeme  naglašava.

Također, zaposlenicima mora biti ostavljeno dovoljno vremena da se konzultiraju s psiholozima o utjecaju svih mjera na učenike i kako bi im mogli približiti te pojasniti činjenicu zašto je samo dio njih u razredu. Ovdje valja naglasiti da neke škole niti nemaju psihologa, a što je posljedica dugotrajnog zanemarivanja sustava za odgoj i obrazovanje od strane MZO-a, sa svim posljedicama koje su sada svima evidentne. Nepripremljenost može ostaviti trajne posljedice na one na čiji se interes svi nadležni rado pozivaju, a nitko od njih ne vidi dijete kao osobu.

Našim učenicima treba odgovoran ministar, a ne inspektor Petrović – Žandar iz Smogovaca sa svojom legendarnom rečenicom: Oni su mali, ali su veliki, odnosno, hoću reći, nisu više mali, ali su dosta veliki da ne budu mali“ te je pravo vrijeme da se naša ministrica napokon prestane voditi uzrečicom „nekad sam bila neodlučna, a možda i nisam“ i preuzme odgovornost za resor kojim upravlja te provedbu mjera koje je inicirala bez cjelovite analize i kvalitetne pripreme.

Sigurno i poticajno okruženje u kojem se odvija odgojno-obrazovni proces, a ne čuvanje djece samo da bi se zadovoljila forma, upravo je ono što naši učenici zaslužuju.

Prosjek od 13,5 učenika po razredu (o kojem govori ministrica Divjak) ne predstavlja realno stanje u redovitim školama budući da je stvaran broj učenika po razredima daleko viši, a osobito u većim sredinama gdje se odvija pojačana gospodarska aktivnost te se veći broj zaposlenika vraća na posao.

Potrebno je uzeti u obzir još jednu moguću situaciju za koju ne postoji uputa, a to je dolazak više od 9 propisanih učenika po razredu. U tim se slučajevima nužno moraju organizirati 2 skupine, što zahtjeva dodatno zapošljavanje. U suprotnom, učitelji bi morati održavati nastavu s dvije skupine učenika te nastavu na daljinu što doista  nije moguće. No jedino rješenje koje je MZO uspjelo smisliti za takav scenarij jest prebacivanje odgovornosti odabira učenika na ravnatelje. Isti nikako neće moći biti objektivni u svojoj procjeni te će nužno morati ulaziti u osobne prilike roditelja što je nedopustivo. Drugim riječima, uvjeta za dvije skupine djece po jednom učitelju jednostavno nema!

Ne mogu se i ne smiju otvarati škole u nadi da će se javiti samo 9 učenika (ili manje ako imaju pomoćnika u nastavi) i s nadom da se ništa loše neće dogoditi!

2.

MZO je svojim nepromišljenim i neodgovornim postupanjem učinilo odgojno-obrazovne ustanove nedostupnima velikom broju učenika te je pretvorilo škole u čuvališta djece sukladno ekonomskom i obiteljskom statusu roditelja. Nadalje, roditelji na razini čitave Hrvatske potpisuju izjave u kojima se navodi da šalju djecu u škole na vlastitu odgovornost. MZO nije bilo sposobno čak niti poslati jedinstvene obrasce pa se roditelji u velikom broju javljaju nezadovoljni načinom odabira učenika koji se mogu vratiti u školske klupe.

Slanje djece u školu ne može biti „na vlastitu odgovornost“ roditelja već su za njih odgovorni oni koji su odluku o otvaranju škola donijeli, odnosno Ministarstvo znanosti i obrazovanja kao tijelo Vlade Republike Hrvatske pa samim time i Vlada Republike Hrvatske, a ta se odgovornost ne može i ne smije prebacivati. Roditelji moraju imati garanciju da su za otvaranje škola ispunjeni svi sigurnosni, prostorni, higijensko-sanitarni i pedagoški uvjeti te da je osigurana zaštitna oprema propisana u samim uputama. Škole su ili sigurne za sve ili nisu!

3.

Još uvijek nije provedena analiza koliko je kroničnih bolesnika odnosno visokorizičnih zaposlenika u sustavu odgoja i obrazovanja, koliko je njih starije dobi i kako će se organizirati rad u takvim slučajevima. Naime, podsjećamo da su sve to zaposlenici koji rade više od punog radnog vremena od kuće te trenutno ne znamo njihov status i koje su njihove obveze po pitanju povratka u škole.

Među pitanjima i odgovorima MZO-a (kao, nažalost, jedinog načina komunikacije sa zaposlenicima škola) navedeno je slijedeće:

„Zaposlena sam u školi, ali imam respiratornih problema i mislim da sam zbog toga u riziku. Kome da se javim i trebam li na bolovanje ili godišnji odmor?

Ako imate zdravstvenih problema koji su navedeni u Uputi HZJZ, prvo se javite svom obiteljskom liječniku koji će odrediti je li vam potrebno bolovanje. Ako Vas Vaš liječnik uputi, kontaktirajte i lokalnu epidemiološku službu kako biste razjasnili rizičnost svoje situacije.

Javite se zatim ravnatelju pisanim putem (e-mail) kako bi mogao na vrijeme imati informaciju o Vašem statusu. Ako niste na bolovanju, on će odrediti kako ćete i gdje raditi.

Godišnji odmor tražite ako Vam je potreban, a u skladu s pozitivnim propisima.

Dakle, iz ovog nejasnog odgovora proizlazi da će ravnatelj morati odrediti način rada za svakog takvog zaposlenika, umjesto da je MZO jasno i nedvosmisleno propisalo, sukladno uputama HZJZ-a, da takvi zaposlenici ostaju raditi od kuće kao do sada. Stoga je upitna organizacija rada obzirom da još uvijek nije provedena analiza o broju takvih zaposlenika, a ostalo je još samo par dana do otvaranja škola. Prebacivanjem odgovornosti na ravnatelje, dovodi se u pitanje, Ustavom RH, zajamčeno pravo na rad, budući da ti zaposlenici imaju sve uvjete, želju i volju za rad od kuće. Također, može se dogoditi i situacija koja nigdje nije pojašnjena, primjerice, da jedan zaposlenik sa istom kroničnom bolešću može raditi od kuće, dok će drugi morati dolaziti u školu, a treći će biti prisiljen otići na bolovanje.

4.

Više od 48% spremačica u školama već ionako čisti veću kvadraturu od propisane. Naime,  pomoćno-tehničkog osoblja nije bilo dovoljno ni u normalnim okolnostima, a kamoli sada kada su nužne strože higijensko-sanitarne mjere. Zahtjevi za novim zapošljavanjem redovno se odbijaju iako predani zahtjevi ispunjavaju sve zakonske uvjete za zapošljavanje dodatnog osoblja.

5.

Sva odgovornost prebacuje se na roditelje, ravnatelje i same zaposlenike koji neće imati vremena za pripremu jer dio uputa još uvijek nije spreman (postupanje u slučaju potresa i COVID-a 19) te su brojna pitanja još uvijek neodgovorena. Naime, nije bitno samo izdati upute već mora ostati i dovoljno vremena za pripremu zaposlenika na postupanje.

Ravnatelji, uz sve zadaće i nejasnoće koje trenutno imaju, moraju mjeriti temperature, voditi evidencije, prepoznati i raspoznati simptome kod zaposlenika, a da ne pričamo o tome da moraju organizirati rad za više skupina djece ukoliko se javi više od 9-ero djece po razredu. Jasnih objašnjenja kako organizirati takav rad još uvijek nema, a ne zna se niti što je s radom posebnih ustanova, čiji nam se zabrinuti zaposlenici u velikom broju javljaju! Obzirom da se radi o posebnim ustanovama i djeci s teškoćama u razvoju te da takav rad ima mnoge specifičnosti, potrebno je jasno precizirati uvjete rada u takvim ustanovama.

Nadalje, svaki poslodavac dužan je, sukladno članku 28. Zakona o radu, pribaviti i održavati postrojenja, uređaje, opremu, alate, mjesto rada i pristup mjestu rada, te organizirati rad na način koji osigurava zaštitu života i zdravlja radnika, u skladu s posebnim zakonima i drugim propisima i naravi posla koji se obavlja.

Također, sukladno Zakonu o zaštiti zdravlja na radu poslodavac je obvezan osigurati da sredstva rada i osobna zaštitna oprema u uporabi budu u svakom trenutku sigurni, održavani, prilagođeni za rad i u ispravnom stanju te da se koriste u skladu s pravilima zaštite na radu. On ujedno mora osposobiti radnike da u slučaju nastanka neposrednih i značajnih rizika za život i zdravlje, kojima su izloženi ili bi mogli biti izloženi, a o tome ne mogu obavijestiti odgovornu osobu, mogu samostalno poduzeti mjere i provesti postupke u skladu sa svojim znanjem i raspoloživim tehničkim sredstvima, kako bi rizike otklonili ili smanjili. Samo osposobljavanje radnika obuhvaća i upoznavanje radnika s planom evakuacije i spašavanja za slučaj izvanrednog događaja i provođenje praktične vježbe evakuacije i spašavanja.

Ne samo da zaposlenici neće stići imati vježbe za evakuaciju i spašavanje u novim okolnostima, nego je čitav postupak priprema do te mjere neorganiziran da još uvijek nisu donesene upute za postupanje u slučaju potresa u vrijeme epidemije COVID 19, a kamoli da će biti ostavljeno dovoljno vremena za kvalitetnu pripremu svih onih koji s mališanima, od 11. svibnja 2020. godine, trebaju raditi u školama.

Radi svega ranije navedenog propisane upute i mjere nemoguće je osigurati i ispuniti u toliko kratkom roku, a ujedno se voditi najboljim interesom djece što znači, prije svega, osigurati sve uvjete da ta djeca, njihovi učitelji i ostali zaposlenici budu sigurni.

Stoga Vas pozivamo da još jednom preispitate odluku o otvaranju škola 11. svibnja 2020. godine odnosno odgodite njezino provođenje do ispunjenja svih nužnih preduvjeta jer je doista sve, osim ljudskih života, nadoknadivo.

Očekujemo što skorije očitovanje na naš zahtjev.

 

Komentiraj