SAT ŽIVOTA: Prolazi li nam vrijeme sporo ili brzo, kako i kada – što kažu znanstvenici?

Ponekad pomislite pa kako je već kraj tjedna, pa onda i mjeseca. Odjednom vam vrijeme brzo prolazi, nezaustavljivo. Kao da ste još jučer slavili svoj rođendan, a eto već novog.  Razmišljali ste – samo da postanem punoljetan, a sada vam je već četrdeset ili četrdeset i neka. Kako tako brzo?

Čini vam se da vrijeme leti sve brže i brže. Naravno, ono prolazi kao i uvijek. Ali, znanstvenici uistinu dokazuju da vrijeme stvarno brže leti što smo stariji.

Kako starimo vrijeme se doista ubrzava. Navodno zato što u odraslom dobu imamo manje događaja za pamćenje. Još je godine 1890. to objašnjavao poznati američki psiholog William James.

Mnoge se stvari događaju svima nama u djetinjstvu, osobito prvi put, što je vrijedno pohraniti u mozgu. Prvi odlazak u školu, prvi poljubac, prvi put na fakultetu, prvi posao…

Takvih, nazovimo ih prvih, iskustava kasnije u zreloj dobi nemamo. Zato nam se čini da vrijeme juri. U jednoj studiji iz šezdesetogodišnji ispitanici su opisivali vrijeme kao mirni ocean bez valova, dok su ga oni s osamdeset na plećima uspoređivali s brzim vlakom.

Jedna studija sa Sveučilišta u Münchenu iz godine 2005. pokazala je kako su svi koji su sudjelovali u istraživanju, bez obzira na starost, a imali su od 14 do 94 godine, vjerovali kako vrijeme koje je izraženo manjim intervalima – tjedni i mjeseci – brže i prolaze.

Međutim, sasvim su drukčiji bili odgovori kada je postavljeno pitanje  koliko im je brzo proteklo prethodno desetljeće. Bez zadrške je utvrđeno kako je sa starošću izraženije uvjerenje da vrijeme doista brzo leti.

Znanstvenici su utvrdili kako je taj osjećaj najjači u 50. godini, a to znači da nam najbrže prolete četrdesete godine.

No, možemo se malo i utješiti, jer je istraživanje pokazalo kako to “ubrzanje” potom ne raste i ostaje nepromijenjeno do kraja života.

Oni koji su u istraživanju bili stari od 20 do 59 godine najčešće su za vrijeme koje odlazi upotrebljavali frazu – pritisak vremena.

Stručnjaci i za to imaju obrazloženje. Naime, u tim je godinama doista cijelo brdo raznih svakodnevnih zahtjeva koji padaju na pleća ljudima.

Tako bismo mogli i zaključiti kako nam uopće u tim godinama ne ide na ruku život u 21. stoljeću koji pred nas svakoga dana postavlja silu raznih zahtjeva.

Psiholozi su se potrudili objasniti i jednu ljudsku misao koja je ponekad prisutna da “godina prođe, a dan nikada”.Naime, prilikom svakodnevnice koja je monotona, jednolična – putovanje na

posao, odlazak s posla, sastanci, čekanje u redovima – vrijeme se razvlači, ništa se važno ne događa i mozak ne dobiva nikakve nove i važne informacije koje bi trebao pohraniti.

A kada doživljavamo neka nova iskustva vrijeme ide sporije. Zato na sve možemo i sami utjecati. Valja se izvuči iz rutine i svakodnevice. Iskoračiti u nešto novo i zanimljivo, nešto što će i naš

mozak potaknuti da zabilježi jer je važno, jer je nešto novo.