ROĐENDANSKI INTERVJU S DALIBOROM MATANIĆEM: Što kaže o ljubavi, supruzi, kćerkici i tv seriji koju snima

Godina je 2000. i Dalibor Matanić snima svoj prvi dugometražni film ‘Blagajnica hoće ići na more’. Film je na utjecajnoj internet stranici koja se bavi filmovima (IMDB) dobio ocjenu 6,4. Nije loše, no 15 godina kasnije jedan novi film ‘Zvizdan’ još je bolje prošao i Dadi i njegovoj ekipi donio prosječnu ocjenu od 7,1.

I ne samo to, već i nagradu u Cannesu i brojnim drugim festivalima. Zašto to pišemo? O tome malo kasnije. Prvo je red slavljeniku čestitati rođendan, pa krenimo.

Za početak, napunio si 41 godinu. Jesi li umoran, kako se osjećaš?

Ja sam zadnja osoba koju znaš da će ikad biti umoran… Apsolutno uživam u svemu, u svoja dva anđela kod kuće, u suncu, u onom što radim. Mislim da je život puno jednostavniji nego što se često čini, treba samo uživati u svakoj sekundi i širiti pozitivnu energiju oko sebe. I sve lijepo se nekako vrlo brzo vrati.

Evo nas sada na početku priče. ‘Blagajnica hoće ići na more’. Bio je to film nakon kojeg ništa više nije bilo kao prije. Svi su za tebe znali. Na neki način to je bio film koji je dotaknuo i tvoju majku koja je na toj poziciji radila u marketu. Eto, sada radiš na seriji ‘Novine’, a upravo je novinarstvo bila profesija koja te privlačila kada si pohađao srednju školu. Zanimljiv redateljski put…

Nakon dugo vremena čekanja i odbijanja, došlo je napokon vrijeme za TV seriju i dočekao sam sjajan tekst Ivice Đikića o degradaciji i opstanku novinarskog poziva u Hrvatskoj gdje se često isprepliću ključni elementi koji nose državu. Ovo će biti nešto drugačije nego što su ljudi navikli gledati, možda i početak neke nove televizije. Uvijek govorim da se televizija treba raditi kao i film što stalno vidimo u nizu novih sjajnih stranih serija. Siguran sam da kad Novine izađu na jesen da će podići jako puno prašine.

Riječ je o televizijskoj seriji koja se snima u neboderu Vjesnika u Zagrebu (a kasnije i u Rijeci), kada bude gotova imat će 12 epizoda i emitirat će je HRT ove jeseni. Vratimo se na film. Što se dogodilo s pohodom hvaljenog ‘Zvizdana’ na Oscar?

Na svoje oči sam se uvjerio kako sama kvaliteta filma nije dostatna za probijanje u najuži krug nominiranih. Bilo je nekoliko jakih filmova koji su bili korak ispred nas u organizacijskom kodu, imali su distributera, veći fond za promociju… Niti oni se nisu uspjeli probiti u uži izbor, a probili su se neki filmovi za koje zbilja je malo tko čuo. Kad dođe do Oscara, novac je ipak najbitnija stavka koja odlučuje stvari. Ali ja sam apsolutno sretan, u Americi jako dobro znaju za ‘Zvizdan’, i pregovaram stalno o nekim mogućim budućim poslovima tamo.

Kad smo već kod Oscara hoće li DiCaprio konačno dobiti kipić i je li ga (za što) zavrijedio i prije?

Leonardo DiCaprio je glumac koji s godinama mijenja svoj fizički izgled, od ‘babyfacea’ do zrelog muškarca, a glumački postaje sve bolji i mislim da je zaslužio tu nagradu. Velika je nepravda bila kad nije dobio Oscara za “Vuka s Wall Streeta”, a ove godine je favorit, samo ima također jakog Michaela Fassbendera koji mu puše za leđima…

Vratimo se ‘Zvizdanu’. Je li to zbilja tvoj najbolji film?

‘Zvizdan’ je sigurno moj najintimniji film, moj pogled na svijet i borba za neki bolji život. Mislim da su ljudi širom svijeta osjetili tu iskrenost i energiju kojom sam se bacio u borbu s negativnim povijesnim tekovinama da bi se ovi krajevi digli na neki novi nivo. I ako bi išli po mojoj teoriji da svaki novi film mora biti korak naprijed od prethodnog, onda je zaključak jasan.

Da imaš neograničen budžet i da možeš birati kojeg stranog glumca izabrao za svoj novi film, tko bi to bio? Ili bi to ipak bila glumica, jer poznato je da voliš raditi s njima?

Ono što mi se sviđa kod Tarantina je da vadi dosta glumaca iz naftalina, to bih i ja s puno budžeta, tko god: Kurt Russell, Burt Reynolds, Nick Nolte, Mickey Rourke ili Bill Murray…. Ako pričamo o američkim glumcima, ima ih toliko dobrih i zabavnih da bi njihovim popisivanjem ovaj intervju bio jako dugačak…

Bog ti je podario ženu, zapravo ne jednu već dvije. Prvo suprugu Helenu pa kćer Lolu. Kako je biti otac? Snalaziš li se?

To je najdivnija stvar koju sam napokon dočekao. Ono što pokušavam ‘hendlati’ je količina posla i boravak doma, tako da je u ovoj fazi većina toga na Heleni, ali doći ćemo u balans.

Zašto baš ime Lola? Je li zbog onog poznatog filma ‘Run Lola run’?

Upravo tako, kad Lola jednom nabasa na svog oca za šankom u nekom olinjalom klubu da joj on može zavikati “Run Lola run!”. Već sad je jasno da će Lola biti pravi ženski bekrija. U skladu s imenom naravno.

Kako si uspio zavesti lijepu glumicu Helenu Minić i na kraju je odvesti pred oltar?

Poznavanjem orijentalnih tehnika presađivanja petunija u nepovoljnim zemljišnim i klimatskim uvjetima.

Planirate li još djece?

Znajući Helenu i mene, sve je moguće. Djeca su veselje, treba u tom veselju što više uživati.

Tako zbori jedan od najpoznatijih hrvatskih filmskih redatelja. Priznaje nam da ga je oduševio posljednji ‘Mad Max’, ali Tom Hardy po njemu ne može stati u istu rečenicu s Melom Gibsonom. Ako bi ikada morao birati između Roberta De Nira i Ala Pacina izabrao bi Roberta radi legendarnog ‘Taksista’, ‘Ratovi zvijezda’ su mu draži od ‘Star Treka’ i to zbog Yode, jednako voli i Zagreb i Pulu kao i kino i kazalište.