RENATO PETEK: 60.000 Zagrepčana još uvijek bez priključka na gradski vodovod

Kandidat za gradonačelnika Zagreba Renato Petek kampanju za lokalne izbore nastavio je u Čučerju, na području Gornje Dubrave gdje je ukazao da više tisuća stanovnika ovog i okolnih naselja nema priključak na gradski vodovod te kako se dijelu njih pitka voda doprema cisternama.

Danas 60.000 Zagrepčana nema priključak na gradski vodovod, kaže Petek te pojašnjava i pokazuje dokument o kakvom se postupku za dobivanje pitke vode cisternom radi.

Petek je rekao kako i obitelj Strančarić, koju je posjetio, plaćaju kao i ostali stanovnici Zagreba najveći prirez u državi, no nemaju iste uvjete života kao ostali jer nemaju priključak na gradski vodovod. I kada žele dobiti pitku vodu cisternom, nastavlja Petek, pred njima je sljedeći postupak. Potrebno je uputiti zahtjev pa da na teren u izvid izađe Povjerenstvo za obilazak kućanstava, o kojem, kaže Petek, nije uspio pronaći nikakve službene informacije.

No u službenim dokumentima Gradske uprave stoji da ono treba dati pozitivno mišljenje, a potom o zahtjevu korisnika odlučuje i Vijeće Gradske četvrti koje svoj zaključak upućuje gradskom Uredu za mjesnu samoupravu na daljnje postupanje. Tako se donosi odluka da se mjesečno nekoj obitelji dostavlja po 5 m3 pitke vode “neophodne za osnovne životne potrebe”.

To je sve događa u Gradu Zagrebu, jednoj od metropola Europske unije, kada smo već duboko zagazili u 21. stoljeće. Ukupno je još na području Grada potrebno izgraditi oko 200 kilometara vodovodne mreže kako bi svi objekti bili priključeni na gradski vodovod, pojašnjava Petek, te objašnjava kako je to moguće ostvariti u dvije godine mandata.

“Moj prioritet kao gradonačelnika bit će rješavati ovakve probleme građana prioritetno, izgraditi svu potrebnu infrastrukturu vodovoda, kanalizacije, prometa te objekata potrebnih za odgoj i obrazovanje, a ne trošiti milijune na spomenike, fontane ili dekorativnu rasvjetu mostova. Zagreb može i mora izgraditi potrebnu infrastrukturu, moramo se izdići iz uvjeta života koji su u Europi vrijedili u 20. stoljeću”, završava Petek.