RADNICI BJEŽE OD KIOSKA: Male plaće, bez čestitog godišnjeg, a ne mogu ni do toaleta
U današnje vrijeme mnogo je toga moguće obaviti na kiosku – od mini trgovine pa do plaćanja računa, kupovine karata za autobus ili tramvaj, poslati ili preuzeti paket, kopirati dokumente, čak i popiti kavu.
Ali, s druge je strane ozbiljna priča o ljudima koji rade težak posao, često više sati nego što bi trebali, za male plaće, a ne stignu ili nemaju kamo niti na toalet.
Sve je više onih koji bježe od tog posla, a posebno mladi koji traže bolju i sigurnu budućnost. A poslodavci ne mogu pronaći radnike.
Zbog velikog nedostatka radne snage neki radnici nemaju slobodno po dva do tri tjedna.
Godišnje odmore ne mogu koristiti po želji. “Često nas dižu s godišnjih odmora ako se netko razboli ili je neka izvanredna situacija. Događa se da primjerice danas idete na godišnji i da vas zovu da dođete raditi”, objašnjava sugovornica.
Također ne rade uvijek na istom kiosku. Ima prodavača koji, kako navodi, mjesečno promjene pet do šest mjesta.
“Sva trgovačka društva u djelatnosti trgovine osjećaju nedostatak radne snage jer je fluktuacija velika i radnici odlaze tražeći nova radna mjesta, veće plaće, bolje uvjete rada, slobodne vikende i slično”, objašnjava za N1 predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske Zlatica Štulić.
Jedan od velikih problema s kojim se suočavaju je korištenje pauze i odlazak na wc. “Ne možemo koristiti pauzu od pola sata. To nam ne dozvoljavaju već možemo koristiti kratke pauze nekoliko puta pa to onda koristimo za WC. Kako nemamo toalet i vodu onda trčim negdje u kafić”, priča zaposlenica kioska.
Za to vrijeme zamole nekog u koga imaju povjerenja da pričuva kiosk ili ga zatvore. “Voditelji nekad znaju biti i bezobrazni zašto se zatvara. Nemaju razumijevanja da i mi moramo obaviti svoje potrebe”, ističe.
No, ako u blizini nema kafića ili drugih prostora koji rade u isto vrijeme, radnici se jako teško snalaze.
Problemi tu ne prestaju. Naime, ako nešto nedostaje ili je ukradeno, plaćaju iz svog džepa uz ionako male plaće.
“Prodavači plaćaju manjkove, poslije inventure nam to skinu od plaće. Ne rade se primopredajne inventure kad netko odlazi na godišnji i bolovanja. To je sve na povjerenje, pa se stvaraju veliki manjkovi, svega bude”, upozorava ova radnica na lošu praksu u poslovanju.
Ono što država odredi kao minimalac, to je njihova plaća. Tako dobivaju, navodi, 3.750 kuna plaću uz prijevoz i neoporezivi dio. Radi već dvadeset godina i ništa se nije, promijenilo na bolje već je, kaže, sve gore.
“Kad država povisi minimalac onda nam plaća ide gore. Poslodavac kaže da nema prostora za povećanje plaća”, tvrdi zaposlenica.
Radnici su razočarani i frustrirani jer od te plaće ne mogu živjeti, a od njih se očekuje da obavljaju veliki obujam posla, ističe. “Generalno plaće radnika u kioscima su male, a stimulacije ostvaruje manji dio radnika. Božićnica, uskrsnica i regres je pravo koje ostvaruje dio radnika”, objašnjava Zlatica Štulić.
Dodaje kako neka društva imaju kolektivnim ugovorom uređena prava radnika, materijalna i nematerijalna, pa tako i povećanje plaće za prekovremeni rad, rad nedjeljom i blagdanom, ali ostali ovise o dobroj volji poslodavca. Stoga im se višak sati koji su odradili često ne isplaćuje, slobodne dane teško mogu ostvariti jer nema dovoljno radnika, a plaća koja je određena ugovorom je najniža osnovna, kaže nam ova radnica s kioska.