PROBLEM HRVATSKE I EUROPE: Sve je više starih, a sve manje djece

Tko zna kako bi danas gledali u Europi na izjavu poznate izraelske političarke Golde Meir, koja je rekla: “Nije grijeh imati sedamdeset.” Jer, starost za Europu postaje sve teža, stanovništvo je sve starije, sve je manje rođenih, i to je glavni razlog zbog kojeg se sve glasnije govori o demografskom slomu Europe.

Brojke su više nego crne – do 2070. čak 30,3 posto stanovništva u EU-u imat će više od 65, a 13,2 posto više od 80 godina, tvrde znanstvenici koji se bave tim područjem. Istraživanja kažu da danas u EU-u dugotrajnu skrb treba 19,5 milijuna ljudi, a 2050. bit će ih čak 30,5 milijuna. Mijenja se drastično i sustav kućanstava – sve su češća kućanstva s osobama koje žive same, samohranim roditeljima ili parovima bez djece.

Istraživanje za Europski parlament pokazalo je zabrinjavajući podatak kako je prosječan broj rođene djece po ženi 2018. iznosio 1,55, dok je 1960. iznosio 2,5. A valja podsjetiti kako je EU sada daleko od čarobne brojke 2,1 rođenog djeteta po ženi što su je stručnjaci za demografiju utvrdili kao jedinicu mjere ako razvijene zemlje žele održavati populaciju i osigurati opstanak nacije duže od 25 godina u odsutnosti migracija. Da sve izgleda još gore valja podsjetiti da su stručnjaci utvrdili kako kroz povijest nije opstala ni jedna nacija s prosjekom nataliteta od 1,9 djece po obitelji. A prava se katastrofa događa kada taj prosjek padne na 1,3, jer, prema demografskim istraživanjima, tada uopće nije moguće gajiti ni nadu. Naime, trebalo bi od 80 do 100 godina da se statistika ispravi. Negativan trend u prirodnom priraštaju u EU-u ima čak 14 država, a još je strašnije da uvjet od 2,1 živorođenog djeteta po obitelji ne ispunjava ni jedna zemlja.

STARI I NESTAJE

Francuska je najbliža tom čarobnom postotku živorođenih jer je poduzela mnoge demografske mjere, pa joj je stopa nataliteta 1,9. Švedska, Irska i Danska imaju 1,8. S druge strane, u EU-u su najniže stope plodnosti zabilježile Malta, Španjolska, Italija i Cipar sa stopom od 1,3, a Hrvatska je s 1,4 na granici skupine zemalja Europske unije s najnižim natalitetom. EU je snažno uzdrmala i pandemija koronavirusa. Godine 2020. zabilježen je najveći broj umrlih u posljednjih 60 godina! Umrlo je 534.000 ljudi više nego 2019. pa je broj umrlih s 4,7 porastao na 5,2 milijuna. Smrtnost je porasla u svim državama EU-a, najviše u Italiji i Španjolskoj, a sve to je dovelo do pada ukupnog broja stanovnika u EU-u.

O lošoj slici govore i podatci da broj rođenih kontinuirano pada, a prirodni priraštaj – razlika između broja rođenih i umrlih – negativan je stalno od 2012. godine, a jedino je 2014. bio na nuli. Europi koja stari ne idu u prilog ni podatci, koji su s gledišta medicine i brige za čovjeka za svaku pohvalu, a oni govore da se životni vijek pri rođenju 2018. povećao na 78,2 godine za muškarce i 83,7 godina za žene. A zbog napretka medicine i drugih područja znanosti predviđa se da će se taj trend rasta nastaviti, pa se tako očekuje da će muškarci koji se rode 2070. živjeti 86 godina, a žene 90.

Demografi k tome iznose brojke kako, dok Europa stari i nestaje, svjetska populacija bilježi svakim danom sve veći rast, pa će na planetu, prema projekcijama, do 2055. živjeti više od 10 milijardi ljudi. K tome valja reći i da, prema podatcima UN-a, od 20 država s najvećom stopom plodnosti, čak 17 je iz Afrike. U Europi su to Turska i Albanija, dok su s najmanjom stopom plodnosti Bjelorusija, Ukrajina, Poljska i BiH.

Očekuje se i da će se udio stanovništva Europe u svjetskom stanovništvu do 2070. smanjiti na tek nešto manje od četiri posto svjetskog stanovništva.Sve te brojke koje označuju snažan trend starenja EU-a i Europe uvelike utječu na budućnost najstarijeg kontinenta, pa znanstvenici tvrde da je EU na izdisaju, a glavni će krivac za slabljenje europske ekonomske snage biti proces depopulacije. Zvuči uznemirujuće da će Bugarska, Litva i Hrvatska do 2100. godine broj stanovnika smanjiti čak za polovinu. Taj sve lošiji demografski trend utjecat će na to, tvrde američki znanstvenici sa Sveučilišta Denver, da će do 2100. Europska unija izgubiti primat na rang-listi najvećih i najjačih svjetskih ekonomija. Izgubit će ga u korist zemalja afričkog i azijskog kontinenta koje već sada, tvrdi se, velikim koracima nadoknađuju ekonomski zaostatak koji ih je karakterizirao stoljećima.

IMA LI BUDUĆNOSTI?

U prilog zastrašujućoj budućnosti najstarijeg kontinenta, pazite – zbog starosti, idu i podatci prema kojima je stopa zaposlenosti u EU-u niža za starije nego za mlađe radnike. Tijekom 2019. bilo je zaposleno 59,1 posto osoba u dobi od 55 do 64 godine, a u skupini od 25 do 54 godine bilo ih je zaposleno 80,6 posto. Naravno da tako velike i ozbiljne demografske promjene utječu i na globalni položaj EU-a i Europe.

Zato su pred europskim vođama i općenito političarima što prije dati odgovore na pitanja poput: Kako zapošljavanjem i povećanjem produktivnosti održati gospodarski rast kada se broj radno sposobnog stanovništva stalno smanjuje? I na koji način financirati veću javnu potrošnju povezanu sa starenjem stanovništva? Jer te crne demografske promjene utječu na sve u EU-u, pa je zadatak isti – pronaći put europskog oporavka od krize dok je još vrijeme. I to bez straha od starosti, po onoj što ju izreče Maurice Chevalier, francuski glumac i šansonijer: “Starost i nije tako loša ako imate u vidu što joj je alternativa.”