PRIPREME ZA BOŽIĆ: Zašto je Badnjak ili Badnji dan poseban za vjernike

Svi kršćani koji Božić slave po Gregorijanskom kalandaru danas slave Badnjak. Badnjak, Badnji dan ili Badnja večer je naziv dana prije Božića kada se slavi rođenje Isusa Krista.

Svečane su to priprave za Isusov dolazak na zemlju u dječjem obliku koje je počelo još prije četiri tjedna, na prvu nedjelju došašća ili adventa.

Na Badnjak se uređuje kuća za Božić, kiti se božićno drvce, peku se kolači.

Tradicionalno se na Badnjak posti i ne jede meso, iako Crkva još od 1965. izričito ne obvezuje da se za Badnjak posti i nemrsi.

Badnjak je također ime za drvo, panj koji se, prema tradiciji, palio na ognjištu uoči Božića.

Kulminacija priprave za blagdan Božića bit će mise polnoćke koje se služe u svim crkvama, ili sve češće dječje polnoćke kako bi najmlađi vjernici sa svojim roditeljima doživjeli euharistijsku svečanost rođenja maloga Boga. No, zbog epidemije koronavirusa ove će godine sve biti drukčije, uz stroge mjere.

Badnji dan ili Badnjak, a posebice badnja večer, bogati su običajima i folklornim sadržajima.

Naziv je taj dan prije Božića najvjerojatnije dobio od riječi bdjeti, biti budan, biti bodar, tj. znači noć u kojoj se bdije.

Vrhunac toga bdjenja jest proslava polnoćke. Upravo s bdjenjem povezan je niz običaja: unošenje drva badnjaka koje gori na ognjištu tu noć i poslije, zatim božićne svijeće, jedna ili tri…

Bdjenje počinje uvečer kad se obitelj okuplja oko stola, i dalje s posnim jelima, i unošenjem badnjaka i slame.

Negdje tu slamu ne prostiru samo po tlu već je stavljaju i na stol pod stolnjak, a zatim slijedi večera s osobito biranim jelima.

Badnjak u gradu sačuvao je samo djelić seoskih tradicija, ali slavi se uz bor, kućne jaslice, uz pjevanje ili slušanje božićnih pjesama i uz posebno pripravljenu večeru.

Sudjelovanje na polnoćki toliko je uobičajeno kod svih katolika da pokazuje opću svijest o nepobitnosti otajstva Božića.