PREDSJEDNIK VRHOVNOG SUDA: Neke sudnice uopće se ne bi trebale zvati sudnicama
Na pitanje novinara HRT-a kako je prošao prvi dan na poslu i je li možda osjetio neprijateljsku atmosferu s obzirom na to da ga suci Vrhovnog suda baš i nisu htjeli, novi predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić rekao je kako nema nikakve neprijateljske atmosfere.
“Bilo je dosta ugodno. Zadržao sam se u razgovorima sa sucima Mrčelom, Kosom i Kontrecom koji su vodstvo Vrhovnog suda. Razgovor je bio ugodan, oni su me u grubim crtama obavijestili. Neke stvari znam, neke još moram saznati. Suci su profesionalci, u procesu izbora prvi je put bila pomalo neobična situacija i možda se očekuje neki strah, ali nikakvih neugodnosti nije bilo, baš obrnuto”, rekao je Dobronić za HRT i najavio kako će porazgovaratisa svim sucima.
“Par dana, mjesec dana, moram vidjeti situaciju. Porazgovarat ću sa svim sucima, vidjet ću kakve tko ima interese i želje i onda ću donijeti odluku. Unaprijed ne mogu ništa posebno, ali uzimat ću u obzir stavove, procijenit ću rad, iskustvo i procijeniti na temelju toga”, objasnio je Dobronić odgovarajući na pitanje hoće li sudac Marin Mrčela ostati zamjenik predsjednika Vrhovnog suda.
Dobronić je upitan i je li suca Mrčelu uspio pitati nešto oko tajminga objave pravomoćne presude u slučaju Fimi media, u kojoj je pravomoćno osuđen i HDZ. Naime, objava presude je kolidirala je s izborom Dobronića u saboru. “Nismo razgovarali o konkretnim predmetima, nego o organizaciji i propisima”, naveo je predsjednik Vrhovnog suda.
Zamoljen da pojasni svoju izjavu prema kojoj su suci Vrhovnog suda u izboru predsjednika suda tobože bili samo za struku te da njima nije jasan položaj sudbene vlasti u okviru demokratskog sustava, Dobronić je rekao: “Mogu, to je bilo u procesu izbora, kad su neki bili – možda nećemo reći strastveni, no treba pojasniti stvar. U prethodnom dijelu postupka su neke stvari oko izbora sudaca, pogotovo sudaca Vrhovnog suda ili predsjednika, bile jednim dijelom pogrešno interpretirane. Naime, ovo rješenje koje mi imamo putem Državnog sudbenog vijeća za gotovo sve suce osim predsjednika Vrhovnog suda, ono je kao rješenje moguće i ono uopće nije loše zamišljeno. U njemu je relativna većina sudaca, ali imate i predstavnike pravnog fakulteta, ima i dva predstavnika sabora kao politike, znači jedan mješoviti sastav”, rekao je Dobronić.
O izboru šefa Vrhovnog suda je rekao: “On uopće nije takav da ne bi mogao funkcionirati, međutim – o čemu se tu radi: iz vida su se ispustili već povijesni korijeni takvog sustava. Naime, takav je sustav bio uveden prije nekih 10-15 godina kada je bio prvi val zemalja bivšeg komunističkog sustava – Poljska, Češka, Mađarska – dakle, prije nas desetak godina. Tada se postavilo pitanje Europskoj komisiji kakav bi sustav izbora sudaca za te zemlje koje su neposredno izašle iz komunističkog sustava bio najbolji. Iz Europske komisije su rekli – vi ste kroz to dugotrajno razdoblje življenja u totalitarnom sustavu izgubili građanski kontinuitet, uhodanost i odgovornost u izboru sudaca koje u tradicionalnim, velikim zemljama poput Franuske i Njemačke provodi politika, ali vrlo odgovorno”, dodao je Dobronić.
“Suština je ta da je to samo jedan formalni blagoslov politike. U stvarnosti u tom procesu sudjeluje još širi krug raznih civilnih udruga koje daju mišljenje. Međutim, cijeli se sustav opravdava time da su i sudovi i sudbena vlast u demokratskom sustavu dio vlasti i da mora postojati određeni oblik, mogućnost kontrole i sudbene vlasti. Sad su uveli taj sustav da ipak formalno politika imenuje pa kad imate u Njemačkoj ili Austriji da ministar pravosuđa predlaže suce ili predsjednika Vrhovnog suda izravno predsjedniku Republike koji ih imenuje, na prvi pogled biste rekli da je to užasno, ali to nije tako, to je samo forma”, rekao je Dobronić.
A kao prioritet je naveo: “Jedan od prioriteta bi sad bio uređenje sudova na razini zgrade, onako kako sudovi izgledaju. Počevši od Zagreba, jednim dijelom zbog potresa, ali nevezano uz potres, Općinski građanski sud je u vrlo skučenim uvjetima. Zgrade su u lošem stanju. Kad idete u malo mjesto uvijek znate gdje je sud. Sud je u središtu i to je najzapuštenija zgrada. Jednim dijelom od izgleda sudova već puno zavisi, a same sudnice su koji puta toliko male da se one uopće ne bi smjele zvati sudnicama. Ne možete reći da je sudnica prostor, sad se otkrilo u pandemiji, kad trebate staviti razmak 2 metra ne možete dvije stranke razdvojiti na 2 metra jer je sudnica premala”.