PREDSJEDNIK U MOSTARU: Moja dužnost i posao je hrvatski identitet
Predsjednik Zoran Milanović nastavlja svoj trodnevni posjet BiH. Prvi otkako je stupio na dužnost. Nakon što je u Vitezu položio bijelu ružu i zapalio svijeću kod spomen obilježja ‘Osmica’, stigao je u Mostar gdje se sastao s rektorom i prorektorima Sveučilišta u Mostaru te održao predavanje.
Izvor: Media servis
Jedna od tema njegova govora bio je Daytonski sporazum.
”Ovo je hrvatsko Sveučilište, ali je dobro da se tako ne zove jer se neke stvari ne trebaju izraziti riječima i slovima. Jedino je sveučilište, nije univerzitet. Ima visoke ambicije s obzirom na teške okolnosti u kojima radi. Dobro surađuje s hrvatskom državom i to je dužnost pa ako hoćete i pametna politika Hrvatske da pomaže ovom Sveučilištu”.
”Drago mi je da ste sveučilište, da rastete i napredujete”, nastavio je predsjednik.
”Vaš identitet, većine vas, moj identitet, moja dužnost i moj posao je hrvatski identitet. Da nije, ne bih se ni kandidirao za predsjednika”.
Istaknuo je da je dužnost Hrvatske gledati što se događa u susjednoj BiH, gdje između ostaloga živi pola milijuna Hrvata.
”Sigurnosni politički interes Republike Hrvatske u pogledu stanje u njenoj najbližoj susjednoj državi je nešto što mi ne dijelimo ni s kim. Prema tome tko god misli ili tko god želi reći da dolazimo ovdje uplitati se u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine, to nije istina. To je jeftino podmetanje i nikada takvu politiku vodio nisam. Neću se puno više ni opravdavati. Moje je da kažem i da upozorim”.
Još jednom je u kontekstu Daytonskog sporazuma istaaknuo da je nije pošteno što Hrvati sami ne mogu birati svog predstavnika.
”U ovom trenutku hrvatski narod, na način kako ja to vidim, na općoj razini ne može izabrati svog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Ta dužnost je simbolička, ali ljudi su radi simbolike radili najljepše i najlošije stvari. Simbolika da biraš u etničkom sistemu predstavljanja svog predstavnika je temelj nikakvog dogovora i zajedničkog života”.
Zapitao se kako nikome prije nije pala na pamet ta vrsta ‘ukavstva’, nego se Hrvatima izbor onemogućio što se prvi put dogodilo 2006. godine, 11 godina nakon sklapanja sporazuma. A onda je rekao u kakvoj smo poziciji..
”Da se danas moramo gurati i objašnjavati organizacijama, kao što je NATO ili EU, kada tražimo da u neke zajedničke dokumente uđe referenca na Daytonski mirovni sporazum i na konstitutivnost naroda, to ne ide pa ne ide. A onda moraš blokirati pa moraš tražiti obrazloženje zašto je to tako i ne dobiješ ga. Naprosto to nekima ne odgovara”.
Milanović nakon Mostara odlazi u Ljubuški, Tomislavgrad i Livno.