PREDSJEDNIK MILANOVIĆ: Sestre, braća, strine, pašanci sudaca, predsjednika sudova, odvjetnici, Boga mi, imaju zlatne žetve u javnim poduzećima
Predsjednik Republike Zoran Milanović gostujući u emisiji HRT-a “1 na 1” odgovarao je na brojna aktualna pitanja.
● O aferi “Janaf”
Gledao sam jedan Vaš intervju i vidio da ste 2-3 puta pokušali kazati: Ali ja sam inicirao aferu “Janaf”. Razmišljao sam zapravo o tome da se od šume više ne vidi drvo. Htio bih da u ovom intervjuu mirno, za razliku od svih vehementnih razgovora koji se vode u Hrvatskoj, objasnimo dvije, tri temeljne stvari. Zašto ste inicirali tu aferu, upitao je autor emisije “1 na 1” Romano Bolković svojeg gosta, predsjednika Republike Zorana Milanovića?
– Nisam je ja inicirao, ona postoji. Neki ljudi su privedeni, određen im je istražni zatvor. Ja sam samo otvorio priču, raspravu o nekim nelogičnostima meni neshvatljivim stvarima, ne samo meni. To je sve. Ne mogu reći da sam otvorio aferu. Ta istraga i tajne mjere su trajale godinu dana, Nisam ja otvorio, ali ja sam prvi koji je o tome počeo govoriti. I s time se neki ljudi jako slažu, neki se ne slažu, a neki se prave da se nije ništa dogodilo.
Argumentirajući potrebu da otvorite aferu kazali ste da su neke institucije, poput recimo DORH-a ili USKOK-a, postupale mimo onoga što smatramo regularnom procedurom. Na što ste mislili? Kazali ste “neshvatljive tehnike istrage”.
– Ne možemo o tim stvarima razgovarati u demokratskom društvu kao da se radi o nekakvoj srednjovjekovnoj skolastici u razdoblju u kojem 1% ili 0,1% ljudi zna čitati pa onda mogu pročitati Bibliju i tumačiti ju, a svi drugi su tu da slušaju i da pokorno spuštaju glavu. Demokratsko smo društvo, represivni aparat ima velike ovlasti i potpuno je ne legitimno nego dopušteno, čak nužno, razgovarati o tome što se radi, kako se troši novac i na kraju krajeva kako se pravdi privode ljudi za koje se tvrdi da su počinili teška kaznena djela. To su sve legitimne teme. I o tome sam govorio, o istrazi koja traje, odnosno mjerama koje traju godinu dana, što je van svake pameti. To su pitanja na koje tražim odgovore, tražim odgovor na pitanje kako je moguće, po ne znam koji put, da nakon što završi ta faza istrage mediji imaju sve podatke koje im je netko dao. A mogla im je dati samo jedna institucija. To ja smatram nedopustivim. Kažnjivim.
Koja institucija im je to mogla dati?
– Pa onaj koji je vodio istragu. Onaj tko je njome upravljao. To je policija i to je USKOK. Policija nema interesa da to radi.
Dakle USKOK?
– Pa da.
Želite reći da su hrvatske ozbiljne institucije disfunkcionalne?
– Nisu disfunkcionalne nego imaju jednu metodu rada koja je mimo zakona, uz zakon, nije izravno protuzakonita, ali je neprihvatljiva. Ako je istraga tajna onda ne možeš kao jedna strana u postupku, a ja navijam za tu stranu načelno, ja želim da netko tko je pustošio javno poduzeće, državni proračun, zajednička dobra za to odgovara. Ali to se treba dokazati na sudu. Mi živimo u demokratskom društvu. I po onome što vidim, a imam hvala Bogu, sad jako puno iskustva, nagledao sam se svega i svačega, i rekao sam sad je stvarno dosta. Ovo ovako, meni je to s one strane amaterskog.
Iako je sama afera toliko puta već prevrtana, reinterpretirana, nije zgoreg, upravo zato da vidimo što je meritum stvari, ponoviti i ovo: krenut ću od kraja pitanja, a onda ću ga argumentirati. Postoji li ikakva Vaša osobna upletenost u taj koloplet događaja ili osoban rezon da se time bavite. Stalno se implicira da eto gospodin Puhovski govori da ste u panici. Premijer je rekao da postoji nekakav kamenčić koji Vas žulja. Postoji li nešto što Vi osobno tu želite jednostavno prikriti i nekom distrakcijom, kako se to interpretira, da jednostavno onako nekim spinom svesti…
– Drugim riječima pitate me jesam li lopov, upao je u riječ voditelju predsjednik Milanović.
Ma ne. Predugo Vas znam.
– Aha, a zašto me onda pitate?
Pitam Vas zato što postoji jednostavno ta interpretacija koja…
– Pa spomenuli ste jednu osobu, komentatora na jednoj televiziji.
Oprostite pitam Vas zato što je premijer rekao da postoji nekakav kamenčić koji Vas žulja. Kad to premijer kaže da to predsjednika. Nije moja insinuacija da ste Vi lopov.
– On je svašta rekao. On je rekao i da se trebam stabilizirati i da sam očito bolestan od bjesnoće, od rabiesa. To je on rekao pa možda da njega to pitate, a ne mene. Što bi to mene žuljalo kao osobu koja ne odlučuje o tokovima novca, koja ne sudjeluje u postupku javne nabave, što? Jedne novine su pisale, pazite pameti, da trebam odgovoriti na pitanje zašto je moja firma iz onog vremena registrirana i prijavljena na adresi na kojoj je prijavljen i Janaf. I još jedno 700 firmi iz Hrvatske i Zagreba. Ali to onaj tko piše zna. Znate, ljudi nisu toliko neuki, uvijek je bitno pogledati tko piše, naravno i onda još bitnije, što je sadržaj. Dakle ne možemo nikad reći da je samo bitno tko govori. Ali postoji neki sistem u tome. Tko se probao uhvatiti za ovo da bih ja tu nešto skrivao. A što? Probajte sad Vi insinuirati. S obzirom da je samo pitanje insinuacija, što? To da sam recimo radio kao odvjetnik za Janaf, kao što se ispostavilo da je radila bivša predsjednica povjerenstva za sukob interesa, što smatram najvećim sukobom interesa u zadnjih 10 godina. I o tome onda šuti. I ulove ju u tome. Je li to? Ili da sam radio kao konzultant za Janaf. Nisam radio ni za koga u javnom sektoru nikad jer si to naprosto ne mogu priuštiti. Čak i da mi je netko htio to ponuditi ja to nisam mogao prihvatiti i nisam i od toga nisam živio. Ali zato vidimo da sestre, braća, strine, zaove, pašanci sudaca, predsjednika sudova, odvjetnici, Boga mi, imaju fine, zlatne žetve u tim javnim poduzećima za koja se odvjetnici nadmeću da dobiju mimo javne nabave angažman jer za odvjetnike nema javne nabave pa je onda to diskrecijska odluka Uprave. Pa se onda tu recimo pojavila i gospođa Orešković koja u tome ne vidi problem. A mene nema nigdje. Ja Vam savjetujem da ne gubite vrijeme na to.
● O načinu svoje komunikacije
I kakav ste onda sad retorički stil i stil komunikacije izabrali. Ja od početka tvrdim da to činite svjesno.
– Bio sam kod Vas, to svaki put iskoristim priliku ponoviti, prvi puta valjda u nekom svom javnom političkom nastupu 22. travnja 2004. To su bili moj prvi tjedni u SDP-u nakon što sam napustio diplomatsku službu, a za razliku od mnogih mojih današnjih kolega u politici koji su “zadržali radnu knjižicu” u Ministarstvu vanjskih poslova gdje se valjda misle vratiti pred mirovinu, moj diskurs je isti. Nema razlike.
Nema razlike?
– Vi recite, Vi analizirate mene, Vi ste mene pozvali u emisiju. U čemu je bitna razlika? Ili recimo moj istupi u Hrvatskom saboru. To je isto, ljudi su jako dobro znali koga biraju. Ja sam imao jako veliku povijest djelovanja, ako hoćete anamnezu.
Reći ću Vam u čemu je razlika. Ja se sjećam i Vaših mirnih razdoblja, a onda se sjećam gušćih intervala javnih nastupa. Mislim da je to, kao premijer primjerice, imali smo u jednom trenutku tri emisije u dva mjeseca, tako da se sjećam ovakvih nastupa, publika je možda zaboravila. No, Vi ste sad izabrali jedan retorički stil, vi odgovarate da je to argument iz biografije.
– O itekako, ali ne samo iz biografije, nego ja se bavim sadržajem itekako.
Kakva je to biografija narikače? Te gospođe nikad nisu bile narikače.
A ne ne, to nisu bile. To je stilska figura. Međutim, itekako je biografija bitna. Sad opet razgovaramo o tome, a imamo 45 minuta. Ne znam što želite postići s ovime. Ja sam rekao da su to osobe silno pretenciozne, uvijek spremne u svakom trenutku, slučajno žene, sutra muškarci, sasvim slučajno razlike nema, svakome dijeliti pamet, biti kritičan prema svakome, agresivan, svatko je nepošten, svatko je u sukobu interesa, svatko je na granici kriminala, te biografije su mršave ili nikakve. To su osobe koje bi htjele biti predsjednice ili predsjednici država, kandidirati se za to, propasti na izborima doslovno i onda nastaviti istom agresijom dalje. Ja to ignoriram već više od godinu dana i onda kažem: Gledajte, pa to su osobe koje imaju naprosto vrlo tanko, nikakvo životno iskustvo. To se mora znati. E onda idemo razgovarati. Što želi reći netko tko je došao, koji je instaliran na čelu povjerenstva za sukob interesa koji je osnovala moja Vlada i ja? U najboljoj vjeri bez ikakvih opstrukcija radio ili radila taj posao nekoliko godina, ako hoćeš, pod mojom palicom. Ja ne očekujem zahvalnost niti bilo kakav hommage od te osobe, ali naprosto da pogledamo činjenice. I onda na kraju ustanoviš da je ta osoba ustvari bila na napojnici u Janafu kao odvjetnica. Sad opet idemo na tu temu, i to kada? Nakon što je izbačena iz povjerenstva za sukob interesa i u onom tjednu kada je započela svoj džihad za svjetsku pravdu. I nije vidjela problem u tome da dobije jedan angažman za koji odvjetnici suze puštaju, mali angažman, i to na način bez javnog natječaja u državnoj firmi koja leži na novcu. To nije problem, onda to nije problem. Je li to važno u diskursu? Jako je važno. Ako Vi mene pitate je li ja nešto skrivam pa imate sad pravo pitati, baš deset puta, ne imati nikakav argument, nikakvu nit vodilju.
Čekajte, čekajte, čekajte. Ja sam pitao jednom i još jednom.
– Vi ste jednom, ali ja deseti puta odgovaram na to pitanje.
Ali moram Vas to pitati.
– Nisam nijednom čuo ideju na što to. Što to?
● O klubu i još malo o Janafu
Dobro, ja ću Vam kazati što to. Ljudi misle da je taj klub, rekli ste mi, hajde insinuiram, ja ću ad hoc ne insinuirati nego ponoviti, kavanske insinuacije ili folklornu politologiju. Da je taj klub bio ozvučen, pod mjerama, pa je eto Zoran Milanović tri puta bivajući tamo u raznim društvima, možda kako se to tako u društvu moćnika ili moćnih ljudi govori, negdje nešto obećao pa je to ostalo snimljeno.
– Hoćemo to onda vidjeti?
Izvrsno, sad ste prvi puta odgovorili. Nemate nikakvog straha od toga?
– To je onda nešto što bi trebalo tištiti jedno sto ljudi. Ne znam, je li i Vas? Bivšeg predsjednika Mesića, mnoge ljude koji su bili tamo.
Ja nisam bio tamo.
– Niste bili, nema veze. Bili su neki ministri. To je potpuno nebitno mjesto, uopće ne bi bilo predmet nikakvog interesa. To je naprosto jedan, nije ni lokal, to je mjesto koje je u vlasništvu jedne pravne osobe gdje su se različita društva nalazila, pa tako i moje društvo koje je ustvari teško nazvati društvo.
Vi ste u borbi oko afere Janaf, stalno inzistirate da se borite za javni razum i istinu. Je li najrazumnije, a ja ponovno kažem znamo se predugo i znate da Vam ne podilazim kad Vam kažem da Vas cijenim kao krajnje razumnog i inteligentnog čovjeka, je li bilo najrazumnije pozvati načelnika generalštaba…
– A zašto ne? Recite mi zašto ne?
…u jedan takav klub razgovarati o ozbiljnim stvarima.– Kakav klub?
Bilo kakav. Da je i elitni klub u Londonu.
– Recite gdje je problem?
Zato što vila Weiss disfunkcionalna Vi odlazite u neki klub razgovarati s načelnikom GS-a?
– Tako je. O tome sam već sve ispričao i više zaista neću ništa govoriti. Tko je shvatio, shvatio je. Tko nije, pravi se da nije, kome krivo kome pravo. Načelnik Glavnog stožera je došao tamo jer sam mu ja rekao da dođe. To ne znači da bi došao bilo gdje gdje mu ja kažem da dođe jer ne bi, ali, Boga mi, načelnik Glavnog stožera će u pravilu, pri zdravom razumu, doći tamo gdje predsjednik Republike procijeni da je teren za normalne ljude. To je bio teren za normalne ljude. Potpuno normalne.
Čekajte sad ste kazali da je to ipak dolazak čovjeka koji je došao zato što ga je autoritet predsjednika…
– Ne nisam to rekao, niste me slušali što sam rekao. Rekao sam to da to ne znači da bi načelnik GS-a došao na svako mjesto na koje mu predsjednik kaže. To sam rekao.
U redu.
– Nemojte da bude zabune. Ali mislim da nitko u tom trenutku nije imao nimalo razloga posumnjati u bilo što. Kojeg razloga. Recite mi Vi kojeg razloga?
Ne znam ja. U tom trenutku zaista ne. Ja ću Vam reći iskreno. Da su mene zvali tamo ja bih po logici poznanstva sa svima sto puta bih došao.
– Došlo je dosta Vaših kolega koji sada pametuju, ja to znam, ali nisam ih nikada vidio jer sam tamo bio nekoliko puta i uvijek u istom društvu. To je dakle naprosto nezanimljivo. Tamo nisam kartao, tamo se ništa ne toči, to nije restoran. Nebitno.
Nema prostitutki, nisu se brojali novci.
– Da se vratimo, u tome nitko ne vidi očito ozbiljan problem, u takvoj etiketi.
Ja vidim, zato to i navodim.