POVRATAK U PETRINJU: Evo me, grade moj, tu je moj dio Svemira – kaže Mirna Berend

Dva puta je stradao dom naše nekada vrsne i popularne voditeljice Mirne Berend u rodnoj Petrinji. Prvi put u vrijeme domovinskog rata, a drugi put u nedavnom razarajućem potresu.

A Mirna nosi svoju Petrinju u srcu i ona joj se vratila opet, a kako doživljava svaki trenutak tog povratka opisala je nadahnuto na Facebooku:

tu sam …konačno…dimnjak je zazidan i armiran…krov je pokrpan…već odavno su odvezli i krupnu i sitnu šutu….i sve uspomene ovakve i onakve…slomljene…bačene…odvezli su i to odavno…gledam pukotine po zidovima…one će malo čekati….da se istutnje svi ovi potresi…morala sam se vratiti…zapaliti vatru u kaminu….jer moram učiti…ovo su neka nova iskustva….

moja magnolija je pustila svoje divne pupove…narcise su otvorile svoje žute glavice…visibabe i jaglaci su obojile moje dvorište…japanska dunja je odlučila sve njih nadmašiti ljepotom cvijeta….šta mi preostaje…eto nitko od njih se ne sjeća potresa….ili se sjeća….svejedno je ili baš usprkos njemu ….opet su tu… u svoj svojoj ljepoti….novi život se rađa….

i nije da okrećem glavu od grada koji se ruši….nego okrećem pogled životu koji se rađa….jer to je moj način preživljavanja tuge i bola….pronalazak trenutka sreće….trenutka sada….i ovdje….jer znam sve je to samo put…i na kraju njega sve će biti dobro…i lijepo….kao ovaj trenutak kada bosa gazim po travi moga vrta….u mojoj Petinji ….koja se trese….i pati….i polazi katarzu….a ja plešem na kiši koja rominja i znam…..sve će biti na kraju dobro….

sad sam tu…opet sam doma….jer svaka moja stanica je povezana s ovom Kupom koja je bezbrižna….i samo teče….i sretna sam i zahvalna što smo živi….jer da nas je potres želio ubiti mogao je u stotinama….očito nije…..bilo je to sama Buđenje….ona iznenadna nikada nisu baš ugodna….ili su samo podsjetnik da prestanemo sve uzimati “zdravo za gotovo”….da se sjetimo zahvalnosti….susjećanja…jedinstva….nevezanosti uz zidove i materije….i svjesnosti vlastitog postojanja…..

evo me grade moj tu sam….raširit ću ruke dovoljno velike da te grlim ranjenoga….i da učim…i da ne žalim za nečim što je srušeno odavno….i da slavim život…koliko god kompliciran bio…..sretna sam….tu sam….tu je moj dio Svemira….

Facebook Notice for EU! You need to login to view and post FB Comments!