POSLOVNO I PRIVATNO: Raste generacijski jaz – što nam je raditi i kako se tomu prilagoditi?

Nikada tržište rada nije bilo toliko generacijski šaroliko kao što je to danas. Tu se ne misli samo po broju godina života sudionika na tržištu rada, jer uvijek je bilo nekoliko generacija u radnom procesu.

Tu se misli prije svega o razlikama generacijskih dionika u karakteru, navikama, poimanjima, sadržajima koji nas motiviraju, odnosu prema radu i radnoj disciplini, željama o zaradi, poimanju novca te općenito radnih odnosa. Nikada nije vladala tolika „zbrka“ u shvaćanjima i međusobnim odnosima kao što je to danas kada su na tržištu rada čak četiri generacije koje se toliko međusobno razlikuju da na prvi pogled izgledaju gotovo nepomirljivi u svojim stavovima.

Pandemija Covida još je više razdvojila generacijske slojeve u smislu međusobno (ne)premostivih razlika u poslovnom, ali i privatnom životu, da se sve više uočava svojevrsni generacijski jaz gotovo u svim sferama djelovanja – ističe futurologinja poduzetništva i socioloških odnosa Sanela Dropulić, direktorica poslovne zajednice Osjeti Hrvatsku www.osjetihrvatsku.hr

  • baby boom generacija: rođeni između 1943. i 1960. godine
  • generacija X (izgubljena generacija, nevidljiva generacija); rođeni od 1960. do 1980. godine)
  • generacija Y (milenijska generacija); rođeni između 1980. i 1995.. godine
  • sadašnja generacija mladih – generacija Z – osobe rođene od 1995. ili 1997. godine do 2011. godine

Nakon samo jednog tjedna provedenog „na mentoriranju“ osjećao se beznadno – kao konzultant „starog poslovnog nauka“ smatrao je da mladima nema što ostaviti u nasljeđe. Da oni (nije tu mislio samo na svoje poslodavce) jednostavno smatraju da znaju sve i da im učenje koje on može ponuditi – nije potrebno. Posebno ne od nekog tamo „starog jarca“ kojega su smatrali staromodnim i odsluženim u poslovnim vodama.

Surovo, okrutno, daleko od istine, ali toliko dio naše stvarnosti!  – iznosi kao primjer futurologinja poduzetništva i socioloških odnosa Sanela Dropulić, dodajući kako se generacije međusobno razlikuju prema osobnim preferencijama, potrošačkim navikama, načinu i intenzitetu korištenja medija, doživljaju statusnih simbola, brzini prelaska na nešto novo i sve kraćoj lojalnosti (proizvodima, uslugama, poslodavcima, pa čak i intimnom partneru…).

Istodobno pripadnici svih generacijskih kategorija žele: brže, bolje gotovo sve što ih okružuje, dostupnije. Traže i očekuju besprijekorno korisničko iskustvo koje odgovara njihovim potrebama, a gospodarstvo im mora znati kvalitetno tomu doskočiti.

U ovom trenutku primjerice u Sjedinjenim Američkim Državama gotovo 40 posto svih zaposlenih ima šefa koji je mlađi od njih.

Takvo „narušavanje“ radne hijerarhije koje je do unatrag dvadeset godina uvijek bilo po načelu „starijega“, doista donosi veliku konfuziju i nesnalaženje. A s godinama pred nama rastakanje dobne hijerarhijske strukture postajat će sve izraženije jer ne samo da će šefovi biti sve mlađi, nego brojna zanimanja koja danas poznajemo, neće ni postojati, što također stvara veliki generacijski jaz i „netrpeljivost“, ali u prvom redu veliko nesnalaženje te nepripremljenost za ono što nam dolazi. Izvor poslovne moći koju danas uglavnom imaju u rukama četrdesetogodišnjaci, preselit će se desetljeće ranije – u ruke onih koji budu imali 30 godina ili čak i manje – naglašava ova futurologinja poduzetništva i socioloških odnosa

Upozorava kako generacija Z na tržištu rada danas donosi svojevrsno „pretresanje“ svega što smo poznavali. Do 2025. godine upravo će generacija Z, primjerice, čini natpolovičnu većinu svih zaposlenih osoba, s navikama u radnim odnosima koje donose totalnu promjenu.

Na tržište rada dolaze nam osobe koje se lakše koriste računalnim mišem nego olovkom (a neki je ne znaju niti koristiti kako treba) te koje su u cijelosti okrenute onome što budućnost donosi, posebice u tehnološkom svijetu. Život mladih generacije Z svodi se na davanje prioriteta druženju u virtualnim sferama, razmjeni informacija putem digitalnih kanala, učenju preko videolekcija… sve samo da ne žive – stvarni svijet.

Za ovu vrstu generacije kao i sve nadolazeće u budućnosti sve potrebno za rad i život dobiva se „guglanjem“ – odnosno stručnim izrazom – kroz digitalnu inteligenciju (DI). Ono što je primjerice baby boomersima ili X generaciji trebalo da nauče tijekom godina i godina „deranja klupa“ u školama, generacije budućnosti na tržištu rada će zaobići korištenjem AI-a koja će na brz, jednostavan i izrazito informacijama „naoružan“ pristup omogućavati dostupnost znanja i vještina svima koji dolaze – ističe Sanela Dropulić.

No, hoće li biti i neuspješniji u onom što rade, ako zanemaruju iskustva, znanja i sposobnosti ostalih na tržištu? Brojne studije ukazuju da različitosti radnih sredina po spolu, nacionalnosti te generacijski daju najbolje rezultate u poslovanju.

Dakle, prvi zadatak uspješnosti u budućnosti jest „međugeneracijsko“ razumijevanje, suradnja i uvažavanje različitosti koje nose godine. Posebice jer svijet postaje sve stariji. Životni vijek se produljuje, čovjek postaje sve otporniji na bolesti, ono što su danas četrdesete, nekoć su bile dvadesete. Primjerice, osoba koja danas ima 55 godina radno je izrazito vitalna i sposobna, baš kao i mentalno, no čini se da društvo u kojemu živimo daje joj sve manje značaja jer je „prestara“. Stoga je generacijsko uvažavanje iznimno važno u životu svih nas koji se pripremamo za budućnost, bez odbacivanja nekoga samo zato što je određene životne dobi. Digitalna inteligencija može donijeti mnoštvo informacija koje su potrebe za poslovni život, ali emotivna inteligencija, koja je tako ključna kako bi nas razlikovala od sve tehnologije koja nam olakšava život, nju razvijamo upravo u sociološkim odnosima. Ona se uči i uvažavanjem različitosti pa tako i dobnih odnosno generacijskih, u svijetu koji nas okružuje – smatra direktorica poslovne zajednice Osjeti Hrvatsku.

U međugeneracijskoj opstojnosti u svijetu kakvog očekujemo i za koji se pripremamo – svi imamo vrijednosti, iskustva, znanja i vještine koje mogu biti od koristi i onima starijima od nas i onima mlađima od nas. Moramo njegovati i graditi sustav vrijednosti poštovanja i spremnosti na usvajanje te razmjene intelektualnih i iskustvenih dobara jer, na koncu, to je i glavno evolucijsko pravilo: koristiti iskustvo radi preživljavanja.

Generacijskim raslojavanjem, bez volje za međusobnim upoznavanjem, uz nepoštivanje vrijednosti koje svaka generacija donosi kao „miraz“ čovječanstvu, stvara se nepopravljiva šteta ne samo u sociološkom smislu, nego i razvojnom.

Stoga – budimo spremni dijeliti, ali i učiti od onih koji su koju godinu ili pak desetljeće ispred ili pak – iza nas.

Facebook Notice for EU! You need to login to view and post FB Comments!