POPULIZAM U HRVATSKOJ: Tko ga i zašto širi i tko ga može zaustaviti?
Populizam nije nešto što je politici strano. I ne samo to – jedno od drugoga odvojiti se i ne mogu. A populizam u posljednje vrijeme cvijeta, na globalnoj, ali i domaćoj političkoj sceni. No, je li se u Hrvatskoj previše raširio i tko ga može zaustaviti?
Izvješće: Marinela Ruškovački (Media servis)
Da se populizmom može puno toga pokazuju i primjeri sa svjetske scene. Donald Trump na krilima populističkih metoda doletio je do mjesta najmoćnijeg čovjeka najmoćnije države svijeta.Nicolas Farage doveo je svojim populizmom do Brexita, pa je EU ostala bez jedne od svojih najmoćnijih članica.
Da ga je i Hrvatska u posljednje vrijeme krcata jasno je kao dan, primjera je mnogo, previše da bi ih se i počelo nabrajati. No populizam ne bi nikada “dogurao” tako daleko da ne nailazi na plodno tlo. A takvo očito bez teškoća nalazi, dok političari koji ga utjelovljuju na izborima prolaze sve bolje. Zašto? Odgovor je jednostavan – nezadovoljni građani.
“U korijenu svega zapravo leži duboko nepovjerenje u politiku i u političare koji proveode politiku u pojedinim zemljama. Pojavljuju se alternativci koji zapravo kažu “mi nudimo nešto drugo, napravit ćemo ono što vi želite, ono što je u vašem interesu”, objašnjava profesorica zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti i stručnjakinja za komunikologiju, Smiljana Leinert Novosel.
Činjenica je da vrlo nezadovoljni ljudi, a takvih je u Hrvatskoj mnogo, žele brza rješenja, pa tako često zaboravljamo da populizam ima vizije i želje, ali ne i mehanizme kako iste ostvariti.
“Isključivo govore ono što smatraju da je popularno, da može ljude oduševiti i da ih pogađa ravno u srce. Ono što rade za razliku od toga klasični političari jest stavljanje svega toga u kontekst klasičnih mogućnosti”.
No, i ti ozbiljni političari također imaju putra na glavi, jer da su znali riješiti problem, onda toliko mjesta za populiste ne bi niti bilo. Recept za većinu uspješnih populista su, dakle, njihovi kolege političari koji su skrenuli s puta.
“Dakle, populisti u stvari tjeraju političare koji su zastranili od građana, koji su u nekom svom oblaku i misle da su neka kasta bogom dana i da uvijek vladaju, da se jednostavno spuste na zemlju među ljude i vide koji su njihovi problemi i što ih zanima”, kaže PR stručnjak, Krešimir Macan.
Među nezadovoljnim pukom nije se tako teško niti probiti. Jer, prosječan birač je površan i bira one od kojih čuje ono što želi čuti, naglašavaju naši sugovornici. Na kraj populizmu mogu stati samo ozbiljnije političke stranke, koje su mu na kraju krajeva i dale krila.
“I velike stranke moraju biti spremne odgovarati pravim programima, potezima i poslovima, gdje će građani zapravo shvatiti da su oni ti koji su pravi zastupnici, a da je npr. Pernar zabava. Jer, stranke su naučile raditi za izbore, a onda četiri godine ubirati plodove, ubirati rentu. Nisu spremne, realno, vi nemate stranke koja se dnevno bori za te birače”, zaključuje Macan.