POLITIKA: Milivoj Pašiček – Svi koji na Banovini prezime u kontejnerima besplatno u kapelicu u Betlehemu
Znam da Vlada neće prihvatiti taj prijedlog jer je već potrošila 450.000 našeg novca za kapelicu za koju je kardinal Bozanić još u veljači 2020. blagoslovio kamen temeljac na misi proslave Stepinčeva u zagrebačkoj katedrali, ali je vijest dobila punu dimenziju tek ovih dana s najavom našeg najbogatijeg ministra Grlića Radmana, koji za Index reče da je to malo bolji stan u Zagrebu.
Piše: Milivoj Pašiček
Tako izgleda ministrov pogled, valjda zato što su Hrvatsku doveli stvarno do stupnja razvoja kada i prosječni radnik može bez problema kupiti stan za 450.000 eura.
Briljantna je i izjava premijera Andreja Plenkovića koji reče da “treba razmišljati konstruktivno” i da “možemo biti ponosni, a ne kritizirati, to bi bio pravi pristup… tako nešto hodočasniku koji nije iz Hrvatske i to dolje vidi pa bi onda mogao doći u Zadarsku županiju…”
Pokušavam razmišljati konstruktivno, kao vjernik, ali i kao čovjek kojem je na prvo mjestu – čovjek. I kako god konstrultivan bio ne mogu pobjeći od istine, a to je kako je u Hrvatskoj prosječna mirovina pala na samo 35,98 posto udjela u prosječnoj neto plaći. Znači da čovjek koji je cijeloga života radio u nas vrijedi tek trećinu zaposlenoga!
I da, zamislite, s 1. srpnja mirovina građanima s najmanjom mirovinom skače za dva kilograma marelica, ili 42,77 kuna, pa će 270.495 korisnika primiti astronomskih 1781,25 kuna. U srpnju je bilo 1,143.592 hrvatskih građana s prosječnom mirovinom u iznosu od 2581,99 kuna. Nakon povećanja od 63,52 kuna imat će veću mirovinu koja će iznositi fantastičnih 2645,51 kunu.
Razmišljam konstruktivno, kako reče premijer, pa mi pada napamet da bi zajedno sa stradalima u potresu na Banovini i sve ove umirovljenike valjalo odvesti u Betlehem, u hrvatsku kapelicu, naravno kao dar Vlade, da se tamo pomole za svoju sudbinu, ne bi li našli spas za svoje mučno životarenje u zemlji u kojoj čovjek nikako nije na prvome mjestu.
Bit ću i dalje konstruktivan i pitati kako to da se za kapelice u Betlehemu nisu odlučile mnogo bogatije i zemlje s mnogo više katoličkih vjernika od Hrvatske, poput Poljske gdje je 33,38 milijuna vjernika, Italije s 52,6 milijuna, Portugala s 9,12 milijuna…? Očito, na listi potreba imaju mnoge prioritete ispred kapelica. Zato su i na mnogim područjima daleko ispred Hrvatske na skali uspješnosti na kojoj je Hrvatska na dnu ili blizu dna.
Konstruktivno ću, kako reče premijer, samo podsjetiti. Hrvatska je zajedno sa Slovačkom na samom dnu Europske unije kad je riječ o povjerenju u pravosuđe i o utjecaju politike na sudske procese. Hrvatska se 2020. spustila na 64 posto vrijednosti prosječnog BDP-a EU po glavi stanovnika u odnosu na 65 posto u 2019., te je time zacementirala status druge najsiromašnije članice EU u društvu s Grčkom, odmah iza Bugarske.
Hrvatska je u siječnju ove godine bila u skupini šest zemalja Europske unije s najnižom minimalnom plaćom, a pri dnu je i po stopi zaposlenosti u EU, radni tjedan duži je od prosjeka i uglavnom se radi na određeno. Hrvatska je na dnu Europe po broju diplomiranih mladih muškaraca…
Mogao bih tako konstruktivno još dugo, mogao bih o bolnicama koje se obećavaju, ali ne grade, o domovima za starije, školama, vrtićima, o suzbijanju nepotizma, korupcije, o stvaranju uvjeta za dostojanstven život svima, a ne samo njima. Mogao bih konstruktivno dokazivati kako ova zemlja ima daleko važniijih potreba od izgradnje kapelice u Betlehemu. Ali, koga briga. Premijer Plenković je odavno rekao: “Mogu što hoću”. Ta formula za sada dobro funkcionira, uz pljesak glasača.