POLITIKA: Milivoj Pašiček – Sebehvalci, ili hvalite me usta moja
Piše: Milivoj Pašiček
Euforija o hibridnom ratu, nakon što ju je najavljivao premijer Andrej Plenković, a neki iz njegovog tabora ponavljali kao papagaji, je utišala. Ali, nastavljen je hibridni rat vladajućih protiv naroda kojeg se na sva usta uvjerava kako živi super i kako problema nema.
„Živimo u jednom medijskom kontekstu, uz svu slobodu medija dapače i kritike, koji forsira krizu, forsira kaos, forsira katastrofu, forsira pesimizam, a kada malo zagrebete to baš, prema podacima, i to ekonomskima, i nije tako“, hvalio se premijer Plenković po onoj narodnoj „Hvalite me usta moja, kada već nitko drugi neće“. Istina, u ovom slučaju i hoće – oni što statiraju uz njega i slijede svaki mig. I oni koji šute i kimaju glavom, ili kao saborski zastupnici koji dižu ruke kada to treba. A snagu za to su prikupljali odmarajući se ovoga ljeta čak 65 dana, a potom su si uzeli 30 dana skijaškog odmora.
Za to vrijeme, uz prikupljanje snage, uredno su primali u prosjeku plaću od 15.000 kuna. A da se u Saboru ne muče na aktualcu unaprijed su im priređena pitanja za ministre i premijera, kako ne bi pogriješili u odašiljanju pohvala. I naravno da te likove nije briga koliko se dugo odmara radni Hrvat, onaj što šljaka od jutra do sutra za mizeriju od plaće. Njemu ne moraju ni crtati zašto i po kojim to zakonima oni mogu imati 95 dana godišnjeg odmora. Jer, eto premijer im je podijelio sreću – pohvalio se suficitom državnog proračuna, a podignut je i kreditni rejting.
A što hrvatski čovjek, onaj koji jedva spaja kraj s krajem ima od toga, što je on dobio? O, da, minimalna je plaća „skočila“ za 131 kunu. Hoće li to spasiti hrvatske građane, njih milijun i 164.643, odnosno gotovo 30 posto populacije, koji žive u riziku od siromaštva, a k tome je još više od pola milijuna stanovnika koji žive u teškoj materijalnoj situaciji. I nisu to nečija lupetanja gospodo „sebehvalci“, već analiza Ekonomskog instituta, ne neprijateljskog, nego ovog našeg, hrvatskog. Matematika je neumoljiva pa kaže da je u Hrvatskoj siromašno 20 posto djece do 6 godina i čak 25 posto u dobi od 15 do 17 godina. Te su stope za trećinu veće nego u drugim članicama EU.
Vi „sebehvalci“ govorite o demografskoj obnovi, pa dajte kruha toj djeci! I pustite ih u vrtiće, jer redovno ih je tamo išlo samo 33 posto. Je li vam došao do razuma podatak da upravo obitelji s više od dva djeteta imaju jednu od najviših stopa rizika od siromaštva? Kako vam nije neugodno čuti da 44 posto roditelja manje jede kako bi djeca imala dovoljno?! Kako se osjećate kada čujete da rate kredita prosječnog građanina iznose 37 posto od jadnih primanja, a da ih čak 68 posto posuđuje novac da bi preživjeli mjesec, dok 33 posto dobiva hranu od rodbine ili prijatelja?
I da ne nabrajam dalje te stravične podatke iz studije koji su svima dostupni, ali ih oni gore „sebehvalci“ ne žele vidjeti. Oni će dati milijune za nove mobitele, lijepi vozni park, blindirane automobile… Oni će svoje podanike, građane Hrvatske, bezosjećajno tražiti da uplaćuju dobrovoljne prihode za liječenje bolesne djece. Bože, kako nikoga nije sram i kako se ne boje Boga u kojeg se toliko kunu i pohode ga, gurajući se u prve redove na crkvenim misama.
Kako samo smišljeno prodaju ofucanu i bijednu frazu da će oni kao političari, ako ne rade dobro, biti kažnjeni na izborima. Kao da se nisu, dok su vladali, zaklinjali u hrvatsku domovinu i držali desnicu na srcu, a ljevicu uvijek u džepovima građana, tretirajući ih kao stoku. Da, stoku sitnoga zuba. I hoće li već jednom netko u ovoj zemlji odgovarati i kazneno zato što je kao političar donosio odluke na štetu građana, što ih je spuštao sve niže na ljestvici života, do samoga dna?