POLITIKA: Milivoj Pašiček – Premijeru, predsjednice, tko će novinarima platiti duševne boli?
Piše: MIlivoj Pašiček
Već neko vrijeme traje pravi lov za odstrel novinara, te nepoćudne divljači, koja je eto najviše kriva što Hrvati trpe duševne boli. U državi u kojoj teče med i mlijeko potocima, u kojoj nema nikakvih problema i gdje građani žive kao u raju, jedino novinari i mediji kvare tu romantičnu idilu.
Otud valjda i taj silni pravosudni progon s više od 1160 postupaka protiv novinara i medija. Neke skandalozne presude protiv novinara upućuju na to da su valjda novinari najveći neprijatelji države i gotovo zločinci koji nanose strašne boli svima o kojima pišu, jer istina je postala i duševna bol.
A iz svemira se vidi kako je najčešće riječ o pravim lovcima na novac, na odštete za tzv. duševnu bol, te da onima koji tuže nije stalo do korekcije, ispravka, isprike. Postoje već i neki koji su se specijalizirali za tužbe po receptu dogovora s odvjetnikom – tuži, pa ako prođe podijelit ćemo novac koji dobijemo. Svjedoči o tome podatak da je sve više tužbi, da su presude šarolike, da su utuženi i oni koji prenose nečije riječi ili tekstove. Na taj način izravno se pod krinkom duševne boli udara na slobodu medija, te polako vodi prema cenzuri i diktaturi tišine.
Eto policija već po redakcijama traži Đurđice, jer ih ima više, pa ne znaju koju moraju privesti. „Smrt novinarima“ već piše u obliku grafita na nekim mjestima, čak i taksisti za vrijeme vožnje kažu da novinarima koji pišu protiv Hrvatske treba „metak u čelo“, pa eto kolegica na prvom semaforu bježi iz taksija. Jer, već je postala uobrazilja da novinari pišu protiv Hrvatske, naravno kada pišu iole kritički.
Jer ne smije se valjda pisati da u Saboru prima visoke plaće 151 zastupnik, da ih osim kad stiže glasačka mašinerija vladajućih, u sabornici uglavnom nema, da im za izostanak oduzmu 150 kuna, što je za tri dana 450 kuna, i to ne od plaće, već od dodatka na plaću – famoznog paušala od 1.500 kuna, koji se uz to niti ne oporezuje. Radnik bi za tri dana nedolaska na posao dobio – otkaz. Godišnje je to gotovo 3 milijuna kuna. U mandatu od četiri godine samo na paušal potroši se više od 10 milijuna kuna.
Imam li i ja pravo zbog toga na duševne boli? Smije li i mene kao novinara boljeti duša što ima novca za sve moguće uhljebe, a nema djeci za lijekove, a godišnje se uzima svakom zaposlenom u prosjeku 16.000 kuna, bez dopunskog, za tobožnje besplatno zdravstvo. Tko će meni i koliko platiti za duševne boli kada se naručim za MR, a prvi slobodni termin u Traumi je u studenom, u KB Dubrava u prosincu, a više od 50 godina mi uzimaju za zdravstvi… i još trebam biti sretan?
Imam li pravo na duševne boli što su mi susjedi i poznanici jadni, jer jedva žive zbog sramotno malih mirovina? Smije li me kao novinara boljeti duša zato što će s prvim ovogodišnjim usklađenjem mirovina oni s prosjekom od bijednih 1.745 kuna dobiti 20 kuna, a saborski zastupnici s mirovinom od 9.793 kune dobiti 112 kuna?
Kako da spriječim da me ne spopadnu duševne boli kad mi svećenik poručuje da se od nerođene djece prave parfemi? Kako da naplatim duševne boli što su korumpirani političari pokrali u Hrvatskoj više nego li mafija. Ili zato što su nakon punih džepova tek gulili krumpire, a ja gledam bakice kako se povlače po kontejnerima i izvlače ne samo boce, već i ostatke hrane. Kako da naplatim duševnu bol što živim u zemlji u kojoj ne živi institucija političke odgovornosti, u kojoj političari ne odgovaraju za loše odluke i nemar, pa ni onda kada ih se procesuira, ili pokušava procesuirati?
Vidi li netko u ovoj zemlji da i narod pati od duševnih boli i da su Hrvati u godinu dana potrošili gotovo 90 milijuna kuna na pet najviše korištenih takozvanih lijekova za smirenje? A potrošnja lijekova koji se koriste prvenstveno za smirenje i za spavanje svake godine raste.
Hoćemo li tražiti vještake za duševne boli koji će utvrditi tko je tim ljudima nanio duševnu bol? Hoće li se možda smisliti neko povjerenstvo koje će izdavati certifikate za duševne boli? Hoće li u njemu biti neki koji prijete novinarima, koji bi pucali po njima, ili oni koji ih po naputku s vrha traže po redakcijama?
Ili će u povjerenstvo sjesti neki od saborskih zastupnika, netko od onih koji pljuju po medijima iako o njima ništa ne znaju, oni koji bahato i s govornice omalovažavaju novinare, jer ih štiti najvažniji dokument u državi – partijska knjižica HDZ-a.
Premijeru, predsjednice, tko će zbog svega toga, kako i kada, obeštetiti novinare za sve duševne boli koje trpe? Jer sav taj lov na novinare i medije i sami dopuštate, ne iznoseći čvrste i jasne stavove, ne osuđujući napade na vrijeme, ne čineći ni izbliza onoliko koliko biste mogli s obzirom na dužnosti koje obnašate.