POLITIKA: Milivoj Pašiček – Predsjednice, a znate li i onu “I tebe sam sit kafano…”

Milivoj Pašiček: Slijede li nakon registra izdajica registri berača kestena, splitske rive, „lovaca“ na generala Gotovinu..? 2

Piše: Milivoj Pašiček

Balkanska će krčma teško s ovih prostora gdje se korjenito udomila i postala omiljela mnogima koji nažalost pripadaju hrvatskoj političkoj eliti, a njihovi postupci nastupi dokazuju kako nisu išli u korak s dosezima civilizacije.

Ostali su, barem u svojim glavama, negdje u svom malom i skučenom svijetu, bez obzira na svoje podrijetlo i biografije, u nekoj zadimljenoj birtijaškoj kutiji, ma kako se pametno i bahato pokazivali. Jer, kako reče veliki Miroslav Krleža „ljudska glupost je neizmjerna… i ljudi se međusobno varaju, lažu jedni drugima u lice, obmanjuju se laskanjem i prozirno pretvorljivim udvaranjem, a to im često pošteno ljudski izgleda nerazmjerno hrabrije, nego da jedni drugima kažu golu istinu“.

A gola istina, da nisu interesno sljubljeni, između predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, bila bi vjerojatno posve drukčija. I ne bi bilo, kao sada u predsjedničkoj kampanji, estradnog nastupa aktualne predsjednice na fešti s mikrofonom na kojoj se rođendanski pjeva Bandiću, koji joj je zajedno sa svojom strankom izrazio podršku. Ne bi bilo ni čudne „državne torte“ s obilježjima Republike Hrvatske i likovima predsjednice i Bandića s ružičastim naočalama, kao iz šaljivog crtića. Ne bi zacijelo „državnu tortu“ donijeli predsjedničin suprug Jakov i savjetnik joj Tomislav Madžar. I znalo bi se tko je kupio „državnu tortu“? I je li savjetnik Madžar bio ovaj put u službi kao nosač torte? Spada li i to u njegovu obvezu za plaću koju prima?

I je li Uredu predsjednice, u njezinoj kampanji, posao i zadaća da piše „opravdanja“ zato što se predsjednica tko zna koji put u mandatu hvata za mikrofon da bi pjevala na feštama i zabavama. „Napadaju me kad zapjevam i sve to mogu podnijeti, samo mi Hrvatsku i moj narod ne dirajte. I jasno kažem: zapjevat ću opet sa svojim narodom i nemam se namjeru ikome ispričavati zbog toga“, poručuje nakon svega patetično Grabar Kitarović preko svog ureda. Moj narod? Svojatanje naroda kao imovine, kao kraljica majka. I nema se namjeru ispričavati? Nikom! Niti svom narodu? Posve jasno, jer Grabar Kitarović, kao mnogi u HDZ-u, misle da im Republika Hrvatska pripada, da je samo njihova, da u njoj mogu raditi po receptu čelnika Andreja Plenkovića, koji reče: „Mogu što god hoću!“

Ipak, predsjednica države, koja i po malim ovlastima ima dovoljno ozbiljnog posla, ako i želi srozavati svoj ugled, ne može i ne smije pjevanjem po zabavama ponižavati državu kojoj je na čelu. U ozbiljnim državama EU, u čijem smo društvu, takvo ponašanje bilo bi podložno ozbiljnim kritikama. I zato bilo bi dobro da aktualna predsjednica presiječe s onom Harisa Džinovića „I tebe sam sit kafano, da bog da se zapalila…“, kako nastupima na feštama ne bi i kao predsjednica konačno – otpjevala svoje. Mjesto čelnika države ne dopušta estradizaciju u kojoj je Grabar Kitarović uporna i jaka, funkcija predsjednika države mnogo je ozbiljniji posao.

Jer, ono u čemu sudjeluje i što nam se događa kao prokletstvo zapisao je najbolje nenadmašni Vlado Gotovac, najbolji govornik svoga vremena, jedinstveni pjesnik, filozof, kritičar i političar: “Sve je u Hrvatskoj zdrobljeno, pretvoreno u zgode, u epizode, u djelovanje raznih interesnih grupa – u kojima se nadmeću pojedinci, svaki za svoj račun – i nema drugih mjerila i nema drugih ciljeva; samo se još trivijalne fraze patetično prikazuju kao nada nacije, da bi se izigrala dubina politike i veličina njezine uloge. To je ponašanje cinične i provincijski nemarne samodostatnosti: ona je za sebe uvijek i početak i kraj.”

Komentiraj