POLITIKA: Milivoj Pašiček – Lijepa naša uhljebaša i kontejneraša

Piše: Milivoj Pašiček

Još je veliki Miroslav Krleža tamo 1925. godine pisao u svojim političkim esejima “Deset krvavih godina” kako se “bjelodano pokazalo da je država jedna stvar sastavljena od tetaka, strina i krsnih kuma. Tko nema strine ni kume, za njega nema ni države”.

I baš ništa se nije promijenilo ni do današnjih dana, posebno ne u državi nam Hrvatskoj, od njezina osamostaljenja u posljednjih više od četvrt stoljeća. Politički klijentelizam, korupcija, sukob interesa, nepotizam, uhljebljivanje, naša su stvarnost. Uhljebi pod barjacima svih naših partija, ili ako je nekom bolje uhu, stranaka, sjede na tisućama i tisućama mjesta kamo su smješteni prema političkoj, rođačkoj ili nekoj trećoj, četvrtoj vezi.

I zbog toga što su najčešće nesposobni i nisu vrijedni mjesta na koja su partijski ili kumovski pretplaćeni, nije ni čudo što smo kao zemlja tamo gdje jesmo, po mnogo čemu na samom dnu među zemljama EU. Uz to, umjesto sramote političko je i rođačko uhljebljivanje u Hrvatskoj postalo nešto čime se valja ponositi, čime se neki hvale. Pa stoga i ne čudi što bi se moglo u ljutom pjesničkom žaru državu našu, Lijepu Našu, kako joj neki tepaju, nazvati – Lijepa Naša uhljebaša. Građani, željni pravde i poštenja, mnogi godinama bez posla, mladi sa stotinama ispisanih molbi za posao, a uglavnom i bez odgovora, silno su ogorčeni, siti tog bahatog nepotizma i te beskrupulozne uhljebljivačke politike, u kojoj su se kao na traci smjenjivali svi oni na vlasti – od HDZ-a, pa do SDP-a, HNS-a i drugih, nikako da dočekaju neki treći put, neku cestu nade i poštenja.

Relevantne političke partije u Hrvatskoj izgubile su među mnogim građanima svaki kredibilitet zbog silnih afera, skandala i kriminala, procesuiranih i neprocesuiranih, ili zataškanih. Na desetine afera i korupcijskih skandala vuku se po sudovima godinama, gotovo do zaborava, pa običan čovjek više i ne zna tko je gdje i koliko ukrao, oteo, opljačkao. Postali smo zemlja koja svakim svojim činom tjera ljude iz vlastite domovine, u kojoj nema ni strategije a ni pravog pogleda na hrvatsku budućnost, gdje se bez prestanka raspravlja o ustašama i partizanima i tim temama truje nove generacije, u kojoj je sve više onih koji žive u siromaštvu ili su mu blizu, gdje je sve češća strašna slika građana kojima je glava u kontejneru. Hrvatska je zemlja iz koje se ne odlazi – iz nje se bježi.

A kraljevska svita na vlasti, u mirišljavim odorama, gleda s visoka, i kao da ju previše ne brine to što se događa dolje. I dalje hrane više one na čijim plećima očekuju da se održe na vlasti. I zato nema smanjenja broja županija, općina i gradova, nema ograničenja mandata za lokalne šerife, nema novog izbornog zakona… Jer, stranke na vlasti, a HDZ je tu otišao najdalje i to razvio do savršenstva, imaju svoj hranidbeni lanac. Naravno, ne za putovanje prema kontejnerima i napuštanju Hrvatske, već prema udobnim foteljama uhljeba svih vrsta. Oni sa stranačkom knjižicom, njihova rodbina i prijatelji, zapošljavaju se svuda, pa makar i na gradskim parkiralištima i naplatnim kućicama HAC-a. Stoga ne čudi što čak i HDZ-ov vodoinstalater može biti upravitelj knjižnice i slično i što se ljudi čine nemoćni i bespomoćni da ustanu protiv toga.

Zato se i ništa na tom planu ne skriva, jer vlastodršci su uvidjeli da imaju posla s mirnim građanima koji su sve veći poslušnici, pa se uhljebljivanje odvija na javnoj sceni. Čim se dočepa vlasti partija zapošljava svoje ljude u državnoj administraciji, ministarstvima, agencijama, javnim poduzećima… Podaci govore kako politika u jednome mandatu ima priliku zaposliti više od 20 tisuća ljudi, ali to je samo dio glasačke vojske.

I koga briga što je uhljebljivanje po partijskoj liniji zapravo jedan oblik zlouporabe vlasti radi osobne ili stranačke koristi – jednostavnije korupcija. A tko se u Hrvatskoj još boji korupcije. Pa ima je svugdje i koga bi trebala čuditi korupcija uhljeba s partijskom knjižicom? A ono što je još strašnije, čini se da se uhljeba i uhljebljivanja još dugo nećemo riješiti. O tome svjedočio i misao Igora Rudana, jednog od najuspješnijih i najcitiranijih hrvatskih znanstvenika u svijetu, koji tvrdi da su uhljebi racionalniji jer u konačnici žive dulje i zdravije, s puno manje stresa.