POLITIKA: Milivoj Pašiček – Kada Hrebak jedno “tvita”, a s drugim od Plenkovića doskita

Teško da je sadašnji čelnik HSLS-a i saborski zastupnik Dario Hrebak dovoljno čitao sjajne misli jednog od svojih slavnih prethodnika kakav je bio hrvatski pjesnik, esejist, filozof, disident i političar Vlado Gotovac.

Milivoj Pašiček: Slijede li nakon registra izdajica registri berača kestena, splitske rive, „lovaca“ na generala Gotovinu..? 2

Piše: Milivoj Pašiček

A ako je možda Hrebak ponešto od Gotovca i pročitao, dokazano nije mnogo naučio. Jer, da je upio neku od Gotovčevih rečenica nikada ne bi nešto rekao, a potom to pod pritiskom drugih porekao.

Ne bi jedan najprije stao uz oporbu i na Twitteru tvitao “Ukidanje obvezne članarine moja je agenda!” i zalagao se za ukidanje obavezne članarine Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK) riječima: “Pitanje obvezne članarine u HGK nije pitanje populizma ili oportunizma – obvezna članarina ima direktan negativan utjecaj na konkurentnost hrvatske ekonomije prema usporedivim zemljama, a tako i na naše živote“.

A onda je pod pritiskom vladajućih, onih s kojima je došao u Sabor, odjednom ostavio kolege iz oporbe na cjedilu i odskitao, odlučio glasati protiv, pa im još na njihov zahtjev da se glasa o ukidanju članarine poručio kako “sve drugo za što se zalažu određene političke opcije nije dobro, a to su promjene preko noći, demagogija i populizam”.

Znači, za velikog liberala Hrebaka demagogija i populizam nisu bili u njegovim najavama da tu članarinu treba ukinuti, kada je govorio da “pitanje obvezne članarine u HGK nije pitanje populizma ili oportunizma”. Ili još gore, demagogija i populizam su naglo nestali kada je priveden vladajućima i HDZ-ovom “batinom” natjeran na promjenu mišljenja. Nije onda niti čudno što je morao od kolega u Saboru doživjeti velike kritike, pa se čulo od SDP-ova Arsena Bauka kako bi se njegovo ponašanje moglo nazvati “hrebanje”, pa bi narodna izreka imala pridjev hreben, a ne može se biti pošten i hreben.

Mostov Zvonimir Troskot nazvao ga je glinenim golubom u službi vladajuće većine. Bilo je i oštrijih riječi i mnogo je toga Hrebak izdržao žaleći se i da ga vrijeđaju. Vjerojatno mu glavom nije prošla ona Antuna Gustava Matoša: “Ne treba se nikada plašiti onoga što o vama govore, mnogo je opasnije ono što o vama misle”.

A nakon tvitanja u jednom pravcu i skitanja u drugom, mnogi u politici o izvan nje nemaju baš dobro mišljenje o Hrebaku. I tko zna što bi mu rekao veliki Vlado Gotovac. Ili bi se možda i sam mogao pronaći u sljedećim Gotovčevim riječima:

“Sve je u Hrvatskoj zdrobljeno, pretvoreno u zgode, u epizode, u djelovanje raznih interesnih grupa – u kojima se nadmeću pojedinci, svaki za svoj račun – i nema drugih mjerila i nema drugih ciljeva; samo se još trivijalne fraze patetično prikazuju kao nada nacije, da bi se izigrala dubina politike i veličina njezine uloge. To je ponašanje cinične i provincijski nemarne samodostatnosti: ona je za sebe uvijek i početak i kraj.”

A kraja oko članarine HGK nema, ali ni obmanama. Jer nakon što je vladajuća većina srušila Mostov prijedlog te izglasala alibi zaključak o reformi HGK, na kojoj će vlada navodno raditi do srpnja ove godine, u javnosti se pojavio zaključak Vlade u kojem se nigdje ne spominje ukidanje prisilnih članarina za HGK.

“Ljudi se međusobno varaju, lažu jedni drugima u lice, obmanjuju se laskanjem i prozirno pretvorljivim udvaranjem, a to im često pošteno ljudski izgleda nerazmjerno hrabrije, nego da jedni drugima kažu golu istinu”, reče davno Miroslav Krleža.

No, Hrebaka i ekipu to ne brine. Oni se radije drže one svog vođe Andreja Plenkovića: “Mogu što hoću”.

Komentiraj