POLITIKA: Milivoj Pašiček – Hrvatskoj žurno treba Zakon o moralnom liku državnih i javnih službenika

Piše: Milivoj Pašiček

Mogao bih u nedogled nabrajati što sve drugi mogu, što se sve u europskim zemljama, u EU, može u samo nekoliko dana, a što je u državi Hrvatskoj nemoguće godinama, desetljećima. I to ne zato što je nemoguće, već zato jer vlast to ne želi promijeniti, jer vlasti odgovara da je baš tako netaknuto, jer je vlast umočena u sve moguće trgovine samo da bi opstala i vladala.

Kad se u nas netko dokopa vlasti on se počinje ponašati poput nekog božanstva, u laži blizu, a u stvarnosti sve dalje od čovjeka, od svog naroda. Naše je društvo opijeno hohštaplerima koji se nazivaju političarima, a zapravo su bogovi bahatosti i narcisoidnosti, letači i preletači, sitni trgovci i šibicari. Njima odgovaraju močvara i kaljuža, oni su tobože Europejci, a zapravo su tek iskoračili iz balkanske krčme gdje su naučili krčmariti.

I zato ne čudi što smo, eto, po standardu 27. zemlja od njih 28 u EU, što je iza nas samo Bugarska, što smo po širokopojasnoj mreži najlošiji u EU, što smo trenutno peta najgora zemlja po postotku ulaganja u istraživanje i razvitak. Ali to nije najlošiji hrvatski rezultat u tom području, jer po broju istraživača još smo lošije plasirani – četvrti odostraga.

Hrvatska se ubraja u države EU s najmanje privatnih automobila s obzirom na broj stanovnika, a ako će netko reći kako to nije važno, onda eto podatka koji je bezgranično važan – Hrvatska je najlošija u korištenju EU fondova! Sve države EU krajem prošle godine imale su veću stopu iskorištenosti od Hrvatske!

Zašto je tome tako? Prije svega što su u nas na političkoj sceni od vrha do dolje krupni i sitni mešetari, ljudi koji imaju problema sa zakonom, oni koji su pod istragama, pa i pod optužnicama, ali u Hrvatskoj mogu slobodno upravljati općinama, gradovima, tvrtkama… biti suvremeni krimi samoupravljači u doista širokoj lepezi naše lokalne samouprave koju ne bi izdržale ni najbogatije zemlje.

Jer u 20 hrvatskih županija čak je 42.000 zaposlenih – tajnice, knjigovođe, računovođe, načelnici, gradonačelnici, župani i njihovi zamjenici… A Hrvatska od onih koji su pod istragom ili optužnicom uglavnom pozna kapitalce koje štiti čuveno hrvatsko pravilo „pravomoćne presude“. Moralni su i čisti do konačne presude, koje uglavnom nema. Oni manje poznati harače dolje kao šerifi, pa o svemu još manje znamo.

I kako svemu tome stati na kraj? Vrlo jednostavno, ali ako vlastodršci hoće, ako im se da, ako im se to čini korisnim. Najnoviji model dao je novi francuski predsjednik Emmanuel Macron. Čim je, nakon premoćne pobjede, sjeo u fotelju, već prvi je dan inicirao donošenje zakona o moralnom liku državnih i javnih službenika. Zakon je, naravno, brzo usvojen, a 24 sata nakon toga Macron je već dobio na stol ostavke troje ministara – ministrice obrane, ministra pravosuđa i ministrice za europske poslove.

Učinili su to kao moralni čin jer je postojala mogućnost da će protiv njih biti otvorene formalne istrage. Sumnjičilo ih se da su kao zastupnici u EU parlamentu novac koji su primali od Parlamenta za angažiranje suradnika, nenamjenski trošili za stranačke potrebe. Posebno je zanimljivo da je ministar pravosuđa François Bayrou najprije predstavio zakon o moralnosti političara, a potom dao ostavku.

A što je kod nas s moralizacijom javnog života? Što kod nas rade šefovi države, ne prvi dan, već sve dane u godini?! Malo, ili ništa. I zacijelo bi vlastodršci rekli kakva ostavka, pa istrage nisu ni pokrenute, pa ništa im nije dokazano, ili bi posegnuli za starom papagajskom floskulom – da nitko nije kriv dok mu se to ne dokaže. U vladi Macrona je dovoljno i „postoji mogućnost“ da će biti otvorene istrage.

To je ta moralna razlika između uljuđene Europe i balkanske krčme, ta bitna i važna razlika koju čine europski političari u odnosu na naše političke trgovce, koji kupuju glasove da bi ostali na vlasti i izglasavali razne, ponekad i upitne zakone. To je ta razlika i jedan od razloga što je Hrvatska jedna od najkorumpiranijih zemalja u Europi. Zato bi trebalo slijediti primjer Francuske i po hitnom postupku donijeti Zakon o moralnom liku državnih i javnih službenika.