POLITIKA: LAZAR GRUJIĆ – Jesu li sindikalisti potaknuli političku oluju?
Piše: Lazar Grujić
Objava i više nego dovoljnog broja potpisa referendumske inicijative „67 je previše“ pokazala je nekoliko činjenica.
U prvom redu kako čovjek očigledno nedemokratskih manira ne može čak niti glumiti zadovoljstvo nakon neuspjeha akcije da se spriječi skupljanje dovoljnog broja potpisa. Nije baš uobičajeno i često vidjeti smrknuto lice premijera i šture odgovore na upit novinara vezan uz sindikalno prikupljanje potpisa. Za razliku od političara kojem nije bilo premca u glumi i kojem su neki, koji su sada pronašli druge idole, često znali tepati samo dr. Ivo.
Iz broja prikupljenih potpisa može se zaključiti i kako je narod reagirao potpuno suprotno od zamišljenog u PR inkubatorima zagovornika dužeg rada i izrabljivanja radnika na račun tajkuna i bogatuna. Silni novci potrošeni na ispiranje mozgova biračkog tijela uzalud su bačeni ali za taj financijski izdatak koji je bačen u vjetar sigurni smo kako nitko neće odgovarati.
Nadalje lažne poruke koje su se svakodnevno širile medijskim prostorom poput povećanih mirovina za 7.38% također su izazvale kontraefekt. Čudno je pri tome da se i premijer služi tom floskulom i time potpuno gubi vjerodostojnost jer svi znamo kako se mirovine moraju zakonski usklađivati prema tzv. švicarskoj formuli sa porastom troškova i to je čak i osnovnoškolcu jasno da nije povećanje.
Dodatnu vjerodostojnost premijer je izgubio u raspravi, no ovog puta se zadržao samo na verbalnoj, s aktivisticama koje su skupljale potpise na Trgu Britanske republike. Radi li se pri tome o potpuno izgubljenom kompasu i gubitku samokontrole ili je jednostavno pokazao svoju svakodnevnu narav koja se može usporediti i s njegovim prethodnikom na mjestu predsjednika vlade potpuno je nebitno. Važno je kako se javnost uvjerila da je premijer sklon samo svojoj (vlastitoj ili nametnutoj) viziji smjera u kojem se treba kretati Hrvatska i sve drugo pokušava ne prezajući ni od kakvih metoda eliminirati.
Stoga sindikalisti trebaju biti na oprezu jer će se potpisi mjesecima prebrojavati, razvlačiti po raznim vladinim resorima, gubiti i osipati, proglašavati nevažećim i krivotvorenim i pokušati proglasiti nedovoljnim brojem za raspisivanje referenduma. Ako se u tim manevrima pojavi određeni broj odgovornih, savjesnih i nažalost moramo reći i hrabrih ljudi postoji ipak mogućnost da se inicijativa na toj razini ne spriječi.
No ima vlada i druge mehanizme koje će aktivirati lutka u ministarskoj fotelji ministarstva uprave ili marionete na ustavnom sudu. No kako je očigledno da premijer gubi uzde i da mu je narod okrenuo leđa postoji nada da će i veći dio državnih dužnosnika progledati, zauzeti stranu istine i pridonijeti borbi za općedruštvene ciljeve.
Naravno kako će biti i tvrdolinijaša poput onih koji i nakon 80 godina od završetka II svjetskog rata organiziraju ideološke skupove potpore njihovom velikom vođi. Ipak i takve treba više cijeniti nego one koji kontinuirano mijenjaju strane, političke smjerove i stavove poput Njonje.
Stoga će biti zanimljivo kako će se razvijati unutarstranačka borba u vladajućoj partiji koja će se u velikoj mjeri reflektirati i na kompletnu državnu politiku i odnose na hrvatskoj političkoj sceni. Za ubrzanje tog procesa zaslužni su u velikoj mjeri sindikalisti te im ovim putem Stranka umirovljenika zahvaljuje na tome.