POLITIKA: Lazar Grujić – Debata kao jad i bijeda hrvatske političke scene

Lazar Grujić, predsjednik Stranke umirovljenika

Sučeljavanje predsjedničkih kandidata na javnoj televiziji pokazalo je svu jad i bijedu hrvatske političke scene. Vjerojatno su se mnogi političari koji se iz uvjerenja i pozitivnih pobuda bave ovom ljudskom aktivnošću posramili pojedinih istupa.

Dovoljno je reći da je i čuveni predmet izbacivanja iz Hrvatskog sabora djelovao u toj skupini kao mala beba. U konačnici mogli smo svjedočiti zadrtim ideološkim stavovima, ogorčenim i kritičkim nastupima, osobnim frustracijama i lažnim objedama. Pitanje je stoga je li ovakav show potreban i dajemo li nepotrebnu javnu podršku i promociju raznim ekshibicionistima, šarlatanima i iskompleksiranim individuama.

Nedostajala je još samoprozvana starleta i predsjednička kandidatkinja koja ipak nije uspjela istrgovati s dovoljno prikupljenih potpisa. Uvjereni smo kako je ovime potpuno jasno da je sustav kandidiranja za časnu funkciju predsjednika države dotaknuo dno i da se pod hitno mora izmijeniti.

Ravnopravnost i lažna demokracija još je jednom pala na ispitu i pokazala svoju negativnu stranu koju obilato koriste određene skupine i pojedinci zadojeni svojim ekstravagantnim idejama. Društveni zakoni, moral i etika koju smo godinama stvarali i prilagođavali vremenu u kojem živimo za njih ne vrijede.

Tolerancija i zajedništvo, uvažavanje tuđeg mišljenja i spremnost na samoodricanje za većinu je predsjedničkih kandidata ustuknulo pred samopromocijom. Vrijedno je spomenuti i njihov odnos prema humanosti i brizi za ranjive skupine u društvu poput umirovljenika i siromašnih.

Da Stranka umirovljenika nije organizirala humanitarnu akciju Umirovljenici za siromašne o tome ne bi ništa iz televizijskog sučeljavanja od 150 minuta saznali. Stoga za sve koje interesira odgovor na ovo pitanje dovoljno je da samo pogleda tko se od predsjedničkih kandidata donacijom svojeg osobnog predmeta odazvao našoj inicijativi.

Dakako osim procjene humanosti novinari su propustili prigodu da od svojih gostiju saznamo nešto više i o gospodarskim, ekološkim, energetskim ili kulturnim temama. Postavljali su općenita i trivijalna pitanja koja se već godinama u opticaju i postala su dosadna i izlizana pa je i to možda razlog da smo dobili i hrpu takvih odgovora.

Očigledno je bila riječ o tempiranim i za pojedine osobe prilagođenim pitanjima jer bi se odstupanjem od zacrtane šablone pogubili. Tako smo svjedoci kako se i u javnom medijskom i informativnom prostoru politika upliće u uređivačku politiku jer smo posve sigurni da su voditelji daleko kvalitetniji nego što im je to jučer bilo dozvoljeno pokazati.

Preslikamo li takvu situaciju na državnu upravu i javna poduzeća dobivamo ono protiv čega su kandidati više – manje negodovali. To je stranačko uhljebljivanje, politička selekcija kadrova i na kraju korupcijska hobotnica u koju su ti i takvi eksponenti politike upleteni.

Stoga s više optimizma očekujemo sučeljavanje u drugom izbornom krugu i očekujemo kako će odabirom voditelja Hrvatska televizija opravdati svoj dugogodišnji renome i ulogu koju ima u našem društvu. I naravno pri tome odgovore na pitanja koja su značajnija za našu budućnost od onih jučer postavljenih.