POLITIKA: Branko Vukšić – Predsjedniče, pogledajte što je hrvatska “funkcionalna demokracija”

POGLED NA HRVATSKU I EUROPSKU DEMOKRACIJU DRUKČIJI JE S PANTOVČAKA, NEGO S DONJEG GRADA, PETRINJE ILI NEKOG BILO KOJEG ZA VLAST “LAKU NOĆ MJESTA”! ŠTO JE TO, POBOGU, FUNKCIONALNA DEMOKRACIJA?

Ničim izazvan, prilikom cijepljenja (a možda ono potiče nekakvo ushićenje, ne sastojcima, već činjenicom da se među prvima cijepiš) predsjednik ZORAN MILANOVIĆ progovorio je i karakteru hrvatske demokracije, ili o demokraciji na hrvatski način. Pa, evo što o tomu Milanović kaže:

“Naša demokracija je ipak dosta funkcionalna, ljude se ne huška, rezultati izbora se priznaju. To je ohrabrujuće za Hrvatsku kad gledamo kako država koja ako već nije bila uzor, ali je čudo sama po sebi, praktički jučer bila pred urušavanjem. Zato se danas i nije tako loše osjećati Europljaninom ili Hrvatom.”

Ne znam je li, kada je rekao – danas, predsjednik mislio na dan kada se cijepio, ili na hrvatsku demokraciju od kako se on bavi politikom, od kako je on u vrhu hrvatske politike. Jer, danas, iskreno, mnogi hrvatski građani (valjda je na njih mislio kada je rekao Hrvati, ono; u političkom smislu…), i ne misle na demokraciju, već na puko preživljavanje. I to većina u središnjoj Hrvatskoj.

No, sudeći po tome što se događa u Hrvatskoj posljednjih – sada se već može reći – desetljeća, ne misle hrvatski građani već dugo na demokraciju. Jer, da misle, jer, da im je stalo, Hrvatska bi danas drukčije izgledala, i ne bi bila na EU dnu po mnogim referencama koje potvrđuju (i) demokratičnost nekog društva ili države.

Što znači funkcionalna demokracija?!

To je, valjda, ona demokracija u kojoj se održavaju izbori, i u kojoj rulja ne upada u parlament. U kojoj premijer i predsjednik države mogu sjesti za stol, a da se ne potuku. U kojoj se ne osporavaju rezultati izbora, usprkos tome što su već 20-tak godina protuustavni.

Je li funkcionalna demokracija ona u kojoj sudski sporovi traju desetljećima?
Je li funkcionalna demokracija ona u kojoj se presude mogu kupiti lakše od oborite ribe na Dolcu?
Je li funkcionalna demokracija ona demokracija u kojoj se stranci na vlasti sudi za kriminal?
Je li funkcionalna demokracija ona demokracija u kojoj postoje građani prvog, i građani nedodirljivog reda?
Je li funkcionalna demokracija ona u kojoj obitelji zbog siromaštva ne mogu funkcionirati?
Je li funkcionalna demokracija ona u kojoj se vodoinstalateri – a takva je kadrovska politika pravilo a ne izuzetak – postavljaju za direktore knjižnica?
Je li funkcionalna demokracija ona demokracija u kojoj županijom vlada osuđeni obiteljski nasilnik uz pomoć premijerove stranke?
Je li funkcionalna demokracija ona demokracija u kojoj Vladu podupiru “remetinečka bojna”, odnosno, političari, koje država istražuje, optužuje za ili teška ili kokošarska kriminalna djela?
Je li funkcionalna demokracija ona demokracija u kojoj devet mjeseci nakon potresa u glavnom gradu prolaznicima prijeti – i kad tlo ne podrhtava – pogibelj na ulici, jer ne funkcioniraju službe, ne funkcionira sustav, ali – vidi vraga – funkcionira demokracija?!
Je li funkcionalna demokracija ona demokracija u kojoj se godišnje zamrači 13,5 posto BDP-a, dakle, gotovo pola godišnjeg proračuna?!
Je li funkcionalna demokracija ona u kojoj se i šefovi bolničkih odjela politički kadroviraju?!
Je li funkcionalna demokracija ona demokracija u kojoj lokalni šerifi rade što god im padne na pamet, i, praktički su nesmjenjivi?!
Je li funkcionalna demokracija ona demokracija iz koje obrazovani bježe glavom bez obzira, odnosno, s kartom u jednom smjeru?!
Je li funkcionalna demokracija ona u kojoj se zastupnici kupuju kao mrkva u supermarketu?!
I mogao bih tako u nedogled…

Iluzije o demokraciji, i u Hrvatskoj, i demokraciji uopće, izgubio sam onoga trenutka kada sam “sustav” upoznao iznutra, onih trenutaka kada sam u četrdesetak zemalja bio promatrač na izborima (pa i u SAD), onoga trenutka kada je Trump izabran za predsjednika…, ali sam svjestan, da će Ameri, ma kakvi bili (a svjetlosnim su godinama udaljeni od suštinske demokracije), popraviti jučerašnju sramotu (ili se ponovo varam), da će prije završiti na sudu Trump nego naši lopovi, pardon, cijenjeni stupovi društva, koje se, teatralno zatvara kada više nisu prijetnja vlasti, odnosno, poticateljima korupcije.

Naravno, ako i kojim slučajem dopre koja od ovih riječi do Zorana Milanovića, on će se cinično nasmijati, odmahnuti rukom, i dodijeliti mi kakav “epitet”. Jer, je on predsjednik s takvim karakterom.
I ne ljutim se ja na njega. Nimalo. Mada se s njim ne slažem. Mada sam – koje li oprečnosti – za njega ne samo glasao, već navijao. Zašto? Jer je između ponuđenih bio najbolji izbor. Što znači da je i taj izbor bio dio funkcionalne demokracije. Dakle, forme.

O demokratskom sadržaju, kojeg u Hrvatskoj ima sve manje, a siguran sam da će ga biti još manje, s Milanovićem ću, valjda, proćakulati na nekoj kavi ili ručku. Kad više ne bude predsjednik.
Naravno, ako to ja doživim.

I, da, skoro zaboravih; ljude se u Hrvatskoj neprestano huška. I to funkcionalno. Što je, pobogu, Milanović najbolje osjetio na svojoj koži. Ali, odlaskom na Pantovčak, i to je, funkcionalno, zaboravio.

I, da, posljednje; ja se ponosim time što jesam, ponosim se što su mnogi građani pokazali i pokazuju i vrijeme velikih nesreća, funkcionalno, u nefunkcionirajućoj državi.

No, ako je dokaz funkcioniranja države činjenica da još uvijek u Zagrebu teče voda kada otvorim slavinu, tada jesmo uistinu i funkcionalna demokracija i funkcionalna država.
Ma, što to god značilo.

*Ugledni novinar Branko Vukšić objavio je članak na Facebooku pod naslovom: POGLED NA HRVATSKU I EUROPSKU DEMOKRACIJU DRUKČIJI JE S PANTOVČAKA, NEGO S DONJEG GRADA, PETRINJE ILI NEKOG BILO KOJEG ZA VLAST “LAKU NOĆ MJESTA”!