PO DIJETE U SKOPLJE: Cvjeta posao s potpomognutom oplodnjom – dolaze i mnoge Hrvatice

Hrvatska već dvadeset godina nema banku sperme,  a Skoplje, udaljeno 800 kilometara, postalo je europski centar za medicinski potpomognutu oplodnju.

Ljudi iz cijele Europe, uključujući brojne Hrvatice, putuju tamo u potrazi za djecom. Skoplje ima jedan od najliberalnijih zakona u Europi, koji dozvoljava sve, uključujući surogat majčinstvo. Sperma im dolazi iz Danske, a sve više žena traži visoke, plavokose donore, odnosno “bebe Vikinge”.

Skoplje je postalo “Meka” za sve one koji ne mogu prirodnim putem doći do djece. Buduće majke dolaze iz regije, ali i iz cijele Europe, uključujući veliki broj Hrvatica. “Čak 90 do 100 Hrvatica godišnje dolazi kod nas. To je otprilike 10 posto pacijenata koji prođu proces potpomognute oplodnje”, rekao je za Danas.hr Slobodan Lazarevski, liječnik u klinici za medicinski potpomognutu oplodnju.

Makedonija ima jedan od najliberalnijih zakona u Europi. Jedna je od rijetkih zemalja koja dozvoljava surogat majčinstvo, a ne postoji ni dobna granica za in vitro postupak. Stoga sve češće u kliniku dolaze žene u kasnim četrdesetima, pa čak i pedesetima, koje su se prvo odlučile za karijeru, a tek onda za obitelj.

U sobi na minus 197 stupnjeva Celzijusa čuvaju se jajne stanice, spermiji i embriji koji se uvoze iz međunarodne banke donora iz Danske. Uspjeh postupka ovisi o mnogo faktora, najviše o dobi i zdravlju buduće majke.

Država Makedonija financira cijeli postupak za Makedonce koji ne mogu imati djecu, ali “bebe iz epruvete” potaknule su razvoj medicinskog turizma. Paketi koštaju od četiri do sedam tisuća eura, a klinike su pune.

U Sjevernoj Makedoniji postoji sedam klinika za medicinski potpomognutu oplodnju. Prošle godine država je platila 1100 in vitro postupaka, ali ukupni broj je puno veći jer veliki broj budućih roditelja dolazi izvana i sami plaćaju postupak.

Razvoj medicine omogućio je roditeljstvo onima koji iz objektivnih razloga ne mogu imati djecu, ali liberalni makedonski zakon otvara i neka etička pitanja. Najvažnije, koliko smo godina prestari za potomstvo?

Na kraju ove priče, postavlja se pitanje kakve gene žele buduće majke. Iako pri odabiru donora kompatibilnost određuje umjetna inteligencija, Hrvatice imaju vrlo specifičan ukus. “Po mom iskustvu, naročito kad biraju donora sperme, više biraju sportaše i atletičare – intelektualce slabo biraju”, kaže Lazarevski.

Ali, rado biraju plavooke i visoke donore, većinom iz Danske i skandinavskih zemalja. Pa se mnogi šale da će Skopljem, ali i cijelim Balkanom uskoro šetati – Vikinzi!