PLJESAK MILANOVIĆU: U Brezovici skandirali “Istina je voda duboka”

Dan je antifašističke borbe. Na današnji dan prije 80 godina u šumi Brezovici kod Siska osnovan je Prvi sisački partizanski odred, koji je bio i prva antifašistička postrojba u ovom dijelu Europe.

U Spomen-parku Brezovica brojna su izaslanstva položila vijence. Svečanost obilježavanja prvi je put organizirala Vlada, a prvi put sudjeluje i premijer Andrej Plenković.

Predsjednik RH Zoran Milanović dočekan je glasnim pljeskom okupljenih.

– Istina je voda duboka i nikoga ne bi trebala uvrijediti, ali može zaboljeti. Međutim, u ovoj našoj istini nema ničega bolnog, ona je u stvari lijepa. Teška, krvava, ali lijepa, rekao je Milanović.

Rekao je kako su sisački komunisti koji su pokrenuli ustanak bili borci za revoluciju, sovjetsku Hrvatsku, ne demokraciju.

– Ja ovdje danas nisam niti ikoji put od ovih desetak puta kojih sam ovamo dolazio, kao građanin, kao predsjednik SDP-a, kao predsjednik Hrvatske vlade, da bih ikome utjerao svoju istinu i da bih ikome dao bilo kakav zadatak, što trebamo, da bih poslao poruku. Ja sam ovdje samo da ukažem na neke stvari koje Hrvatku stvaraju tamo gdje joj je mjesto, ne na mapu, rekao je Milanović.

Rekao je da su hrvatski komesari dolazili među narod koji je bio “devastiran, pobijen, kao da je netko krenuo u lov bez ikakve lovačke dozvole, na ljude, na muškarce, žene djecu, tu po selima i varošima Banije i Korduna”.

– S jedne strane komunistička agitacija, spremnost, organizacijske sposobnosti, i s druge strane, jer hrvatski narod kao takav u tom trenutku nije bio zreo za ustanak, jer je živio u iluziji da je dobio nekakvu svoju državu koja ga je prodala za sitnu banku, i srpski narod Hrvatske, naša braća po oružju u tom ratu – nažalost, ne više u ovom zadnjem ratu, ali u tom ratu naša braća po oružju – su zajedno s hrvatskim komesarima dizali taj narodni ustanak, rekao je Milanović, kako javlja HRT.

Istaknuo je kako je iz današnje perspektive neshvatljivo da je mali Sisak u to vrijeme imao 77 komunista, pripadnika tajne, prema vlastima terorističke organizacije, ljudi spremnih na sve.

– Prva dva mjeseca oni su koegzistirali s ustaškom vlašću jednom metodom toplo-hladnog odnosa u kojemu ih ustaše nisu dirali, i to je istina, zbog pakta Hitlera sa Staljinom, rekao je predsjednik Milanović.

– Onog dana kada je Hitler napao Sovjetski Savez, to je važno reći, komunistička glava više nije vrijedila ni prebijene pare. I to je isto jedan od razloga za bijeg komunista u šumu, dodao je.

– Hrvatska nije bila na strani pobjednika. Hrvatska je bila na strani istine i dobra. Većina hrvatskog naroda, većina ljudi u Hrvatskoj, i Srba u tom ratu. Velika većina. Jer isticati cijelo vrijeme da smo bili winneri, pobjednici, a ne loseri, je lutrijski pogled na život i sudbinu. To znači da smo mogli izgubiti, da je, recimo, Osovina dobila rat. Bi li to naš otpor činilo manje vrijednim?, upitao se Milanović.

Rekao je kako je ići u 2. svjetski rat kao Hrvat 1941. i 1942. godine bio čin nevjerojatne hrabrosti i avanturizma.

– Hrvatska može biti bolja. Hrvatska je jedna uređena, stabilna država. Ipak, ipak. Ovdje je cijeli državni vrh, ovdje su i ranije dolazili svi predsjednici, ja kao premijer, dolazili su i ministri iz ove Vlade, svih ovih godina netko je dolazio. Dakle, ovo nikada nije bilo neko ružno pače, ali sada je možda istaknuto, možda sjaji u svoj svojoj snazi i privlačnosti, rekao je Milanović.

Rekao je kako ćemo na povijest gledati različito te da u Hrvatskoj ima ljudi, i to ne malo, koji na ovaj dan gledaju s neodobravanjem i ne žele ovu proslavu. To je odlika svake političke nacije, dodao je Milanović.

Obraćanje je završio riječima Franje Tuđmana.

– Kad je umro Vlado Janić Capo, 3. ili 4. svibnja, maja, 1991. godine, dva dana nakon ubojstva naših dečki u Borovom Selu, Tuđman je poslao telegram, objavljeni telegram u knjigama naših historičara, obitelji pokojnog Vlade Janića Cape, njegovog prijatelja, starijeg druga, intimusa, iz beogradskih, manje partizanskih dana, i među ostalim riječima laude napisao da je njegov put, njegov primjer, primjer nacionalnog, ljudskog i političkog poštenja. Sjećajmo se tog poštenja. Živjeli, zaključio je Milanović.