PISMO PREDSJEDNIKU USTAVNOG SUDA: Evo što u 8 točaka kaže Vilim Ribić

Savjetnik Sindikata znanosti Vilim Ribić uputio je otvoreno pismo predsjedniku Ustavnog suda Miroslavu Šeparoviću povodom Odluke o ukidanju članka 192. Zakona o radu.

Nakon analize Odluke ustanovili smo krajnje nekompetentno i pristrano odlučivanje Ustavnog suda kada je riječ o zaštiti radnika i njihovih organizacija, ističe Ribić.

“1. U pismu upozoravam na niz neshvatljivih postupaka za razinu ovako visoke institucije u hrvatskom narodu. Upozoravamo i na niz neshvatljivih pravila po kojima Ustavni sud radi, a koje olakšavaju krojenje ovakvih odluka.

Nema prethodnog javnog savjetovanja, ali nema niti mogućnosti naknadne ispravke pogrešnih odluka.

Niti dogma o nepogrešivosti pape nije bezuvjetna do mjere do koje su to odluke hrvatskog Ustavnog suda.

Brzina kojom je Ustavni sud ovdje reagirao u odnosu na sporost kada treba rješavati sindikalne predstavke puno toga govori.

2. Ova Odluka Ustavnog suda sadrži neistinite navode na kojima se ili temelji ili se na njih naslanja, a s kojima je sud pokušao pobiti navode Vlade RH iz njenog odgovora na tužbu.

Odluka Ustavnog suda, također neistinito i tendenciozno tumači međunarodne konvencije pozivajući se na članke u kojima uopće ne piše ono što oni tvrde da piše. U pismu to pokazujem.

Ustavni sud podvaljuje političke argumente kao stručne argumente cjelokupnoj pravnoj javnosti.

3. Upozoravam da je Ustavni sud prekoračio svoju ulogu i da je ekstra ekstenzivnim tumačenjem načela i pojmova iz teksta Ustava, koje nije fundirano u tekstu Ustava, uzurpirao ovlaštenja koja u demokratskom društvu ne može i ne smije imati i donio odluke koje ulaze u područje za koje nema demokratski legitimitet. U Ustavnom sudu ne sjedi niti jedna osoba koja je izabrana na izborima. Odluke o karakteru društveno-ekonomskih odnosa, a posebno u domeni brige o ravnoteži rada i kapitala, pripadaju isključivo onima koji su demokratski legitimizirani tj. izvršnoj i zakonodavnoj vlasti. On je poništio volju izvršne vlasti da na konkretnom pitanju djeluje u pravcu europskih politika i smjernica i da samostalno oblikuje društvene odnose.

4. Posebno je promašena tvrdnja o diskriminaciji nečlanova u odnosu na članove i o ustavnom pojmu jednakosti. Nije diskriminiran onaj tko ne može ribariti zato što nije član ribolovnog društva, iako su rijeka i potoci javno dobro. Netko o njima brine i ljudi moraju cijeniti i platiti tu brigu. Isto je i sa sindikatima. To je sindrom tzv. „tragedije javnog dobra“. Ako javno dobro nitko ne održava, a svi ga iskorištavaju, ono propada. Isto je i sa državom. Tko će plaćati porez ako je plaćanje poreza dobrovoljno.

5. Pokazujem da je Odluka donesena na štetu svih radnika, i članova i nečlanova, jer i jednima i drugima potkopava snagu sindikata. Sindikati i jednima i drugima podižu plaće.

6. Tražimo hitnu reviziju pogrešne odluke, jer je ona utemeljena na neistinama i manipulaciji onoga tko je odluku pripremao. Vjerojatno suca izvjestitelja, čije ime nije navedeno.

7. U Odluci se nalaze neistinite informacije kojima Ustavni sud argumentira svoja stajališta, što govori ili o nepostojanju elementarnih saznanja o predmetu, ili pak o manipulaciji hrvatskom politikom, javnošću i društvom. Ili oboje.

Ta odluka izobličava društvene vrijednosti, tj. ono što treba poticati (aktivnost za opće dobro) Ustavni sud destimulira, a potiče pasivnost. Antisindikalni sentimenti ne daju se sakriti, a to je nedopustivo za bilo koji sud, a pogotovo ustavni.

8. Takva neodgovornost prema društvu i zajednici rezultira opasnom samovoljom. Ustavni sud je de facto institucija bez demokratskog nadzora.

Potrebno je da sve političke snage u zemlji shvate da im grupica ljudi, suci Ustavnog suda, samovoljno, preko svojih zaduženja, oduzima ovlaštenja za upravljanje zemljom. Danas jednima sutra drugima. Potrebna je transformacija Ustavnog suda”, poručuje Ribić.