PIRAMIDE USPJEHA: Zlatna lepeza sjajnih proizvoda iz OPG-a Šimunović

Miljenko Šimunović peta je generacija iz obitelji koja mnoge svoje životne uspjehe zahvaljuje zemlji i poljoprivredi. A sada iz OPG-a Šimunović, kao na traci, izlaze mnogi vrlo cijenjeni i originalni proizvodi.

*Serijal “Piramide uspjeha” ostvaruje se uz pomoć dodijeljenih sredstava Zagrebačke županije

Prema obiteljskim zabilješkama još su šukundjed i šukunbaka od 1857. godine vodili svoje evidencije o sjetvama i berbama, te o bolestima blaga i članova obitelji, kao i o iskustvima i receptima pripravaka za samoliječenje i poboljšanje kvalitete života na selu. Miljenko Šimunović podsjeća na svog djeda Ivana koji je kao 17-godišnjak poslan na front prema Italiji, bio zatvoren i robijao u blizini Modene. A onda ga je komandant zatvora odveo svojoj kući gdje je radio na održavanju domaćinstva.

“Ta je obitelj imala već tradiciju pravljenja vina i octa, kao i Acheta balzamica”, priča Miljenko. “Djed je tu završio i zanat za octara. Kada se vratio, djed je nastavio proizvoditi voćni ocat prirodnim vrenjima za obitelj, susjede i rodbinu.Potom je otišao s nekolicinom rođaka u Francusku, kamo je povukao i baku, te je za sedam godina zaradio dosta novca da po povratku izađe iz zajednice, kupi imanje, sagradi kuću, uredi staje i okućnicu. Imao je konje, volove, razne alate, obrađivao zemlju i iznajmljivao konje i volove, te postao moćni gazda”.

Kako ste se odlučili za selo?

“Roditelji su šezdesetih otišli u grad, ali su nastavili obrađivati zemlju, ne želeći ju zapustiti. Njegovali smo voćnjak, vinograd… A i mene je, unatoč završenim studijima, privlačilo selo, uživao sam kada vidim što se sve može vlastitim rukama proizvesti. Kada sam ostao bez roditelja, sve sam smanjio, ali nastavio i širio asortiman proizvoda”.

Kako raspoređujete poslove, postoje li specijalnosti?

“Za vrijeme rata ostao sam bez posla, ali tu su bili zemlja, voćnjak, vinograd… Udružio sam se s kolegama, osnovali smo Vrata Posavine – agroturističku zadrugu. Dobro smo radili. Onda su došli oni nesretni poticaji koji su upropastili vrijednost rada i proizvoda. Svi su samo vidjeli kako povući sredstva, a nisu razmišljali o razvoju proizvodnje i kvaliteti proizvoda… I mi smo bez plana razvoja i koncepta specijalizacije kiksali… Tada sam okrenuo novu stranicu i sam se specijalizirao za proizvodnju specijalnog aromatičnog rozog vina, četiri vrste likera (Jeger domaći, Gencian, Ružin liker i specifičan MANON 12) koji su dobili visoka priznanja na raznim natjecanjima, Acheto balzamico i kupinov ocat, bučino ulje- hladno prešano i toplo prešano (u tuđim rafinerijama), kao i ljekoviti pripravak s 350-godišnjom ljekovitom tradicijom SAMBUNICOL- imunomodulator, te četiri tradicionalne kućne kreme za samopomoć u tegobama (Nevenova, Gavezova, za vene i za psoriazu)”.

U vašem je asortimanu više raznih proizvoda – od biljnih ljekovitih pripravaka, narodnih pića (vina i likera), slastica i sušenog voća. Kako je došlo do toga da vam je lepeza široka?

“Ovako široka lepeza je iz tradicije upravo moje obitelji i kraja u kojem djelujem i živim. Sada smo ovo nabrojeno usavršili i ostali samo pri tom, makar imamo vrhunskih proizvoda od prije, npr. Gušću paštetu, kravlji sir od kuhanog mlijeka Amnestit, koji odleži do punog sazrijevanja u crnom vinu Frankovki i još štošta…. Bilo je prešareno i nedefinirano kao OPG koji nastupa na sajmovima i prodaje proizvode u suvenirnicama diljem Hrvatske. Stoga smo sve sveli na desetak proizvoda, specifičnih, koje nitko drugi nema”.

Što biste rekli koji su vaši najpoznatiji proizvodi, brendovi?

“Od pića to su vino ROZE, likeri MANON 12, GENCIAN, JEGER i RUŽIN, zatim od octa – ACHETO BALZAMICO CROATIA i KUPINOV OCAT, ljekoviti pripravak SAMBUNICOL- imunomodulator, kreme: NEVENOVA, KREMA ZA VENE, GAVEZOVA MAST  i  KREMA ZA PSORIJAZU, te RUŽINA VODICA – tekući pripravak čistač kože”.

Proizvodite i svoj brendi, jeger, originalni aperitiv Dedekova lincura? Kako su nastali?

“Pošto je moja obitelj bila vrlo druželjubiva i svestrana, za goste smo uvijek morali imati okrepu. I to ne bilo kakvu okrepu, već takvu o kojoj će se pričati i prenositi lijep glas. Ovi brendirani proizvodi, izlučeni su iz mora svega i svačega što smo pripravljali. Izdvojili smo specifične proizvode s recepturama koje su zahtjevne, ali jedinstvene i koje drugi neće a niti imaju interesa raditi. S tim smo si napravili trasu u prepoznatljivosti i nadasve kvaliteti. Svi proizvodi imaju notu za poboljšanje zdravlja. Jeger je nastao s putovanja po selima i sajmovima Austrije, Gencian-dedekova lincura je tradicionalno slavensko gastro piće…Njemački Underbeg, češka Beherovka, srpska i rumunjska Lincura… su isti proizvodi s dozom specifičnosti omjera sastojaka. Manon 12 ima sličnost sa samoborskim ili francuskim Bermetom, Ružin liker macerat specijalne i specifične aromatične i ljekovite ruže, brend je koji je nastao saznanjem moje kćeri Ane, a primjenu je našao u izradi koktela ili kao aroma za poznatu rabsku tortu Rožatu…”

I bućino ulje je jedan od vaših proizvoda, za koje se tvrdi kako je jako zdravo. Koja je tajna vašeg bućinog ulja?

“Ono je tradicionalno u mojoj obitelji više od 80 godina. Obične sušene bućine koštice moja je baka tukla u mužaru, te tako dobivala vrlo dragocjenu tekućinu za začiniti salate. Zadnjih 20 godina koristimo sjeme buće Golice te je tako lakše istisnuti ulje hladno prešanim postupkom. Neki to čine u rafinerijama s toplim postupkom od 60° ili 140° što je postupak s kojim se dobije veća količina ulja, ali kojeg i neki nutricionisti ne smatraju zdravim, jer sve što je biljno i podvrgnuto velikim temperaturama izgubi svoju prirodnu nutritivnu vrijednost, već dobije na aroma i vizualnom efektu dekoriranja salata i sl. Ne preferiram crna ulja. Više sam za hladno prešana ulja tiskanjem u prešama. Tajna je poznata svima nama – dobra sirovina, dobro sušenje i kontrolirano prešanje i cijeđenje. Kontrola oksidacije, čuvanje ulja na višim temperaturama od 16 ° (ispod te temperature tvrdne se u masnoću što ne umanjuje nutritivnu vrijednost, već se stvara drugo agregatno stanje).

Kako to da ste se odlučili i na proizvodnju aceto balsamica?

“Moj djed je taj običaj i način dobivanja aromatičnog octa od mošta vinove loze prenio iz Italije (Modena). Tako se začinila salata prirodnim slatkim octom, stvorila se obiteljska navika. Prednost je bila što se ocat u našoj obitelji dobivao iz soka ili iz oksidiranog vina kao vinski ocat nastao djelovanjem octenog vrenja pomoću octene gljive. To je pravi prirodni put dobivanja octa. Tako smo upoznali i naše kupce s vrijednostima prirodnog voćnog octa. Pokretanjem OPG ŠIMUNOVIĆ, htjeli smo pokazati svoju osobitost i znanje i vještine prerade voća, povrća i ostalog. Priznanjem određenih kulinarskih znalaca na kvaliteti Acherto balzamica, počeli smo proizvoditi veće količine od onih koje su potrebne za naše kućanstvo i prijatelje. Sada je to vrlo dobro.

Kakva je konkurencija u poslu kojim se bavite?

Moj OPG ŠIMUNOVIĆ nema konkurencije. Nitko se ne bavi ovako zahtjevnom preradom. Moja konkurencija je vlastiti nedostatak sredstava za razvoj i povećanje proizvodnje i plasman gotovih proizvoda… Tržište RH je malo, zahtjevno u propisima i neodrživo radi nedovoljno organiziranih specijaliziranih prodavača… U našem bezakonju ima i tvrtki koje ne plaćaju robu, pa tako prevaren ostajem bez uloženih sredstava – sirovine, robe, ambalaže i zarade.

Kako dolazite do kupaca? Gdje se sve mogu naći vaši proizvodi?

“Plasman proizvoda OPG ŠIMUNOVIĆ u zadnje dvije godine samo je na lokalnom tržištu po sajmovima i u par specijaliziranih dućana, te u ljetnom periodu na Jadranu u suvenirnicama ili dućanima zdrave hrane. Problem je što za prodaju i plasman mojih proizvoda moram educirati prodavača, jer svaki proizvod ima svoju priču, jer to nisu proizvodi industrijske proizvodnje, več prava mala bombica nutricionističkih vrijednosti”.

Kakva je podrška grada u kojem živite, županije?

“Grad Ivanić Grad ima svoju manifestaciju Bućijada zajedno s Turističkim uredom. I to je sve. Grad je sporadično nešto podržavao aktivnosti proizvođača bućinog ulja, ali još ni jedan proizvođač nema svoju rafineriju, te se sve svodi na uslugu rafinerija iz drugih županija, a to povećava cijenu proizvoda ili smanjuje samu zaradu, koja pak ne opravdava taj vid privređivanja. Problem je u samoj organizaciji političke vlasti, zakona i lokalne vlasti. RH ima 3,5 milijuna stanovnika, a mnogo županija, gradova, općina. Tolika ministarstva koja su neučinkovita. Ministarstvo poljoprivrede u ovih 30 godina nije napravilo protokol, što je za državu i građane prioiritet, za što imamo uvjete i proizvodnja pod nadzorom struke i plasman zaštićen od grabeži preprodavača ili nameta države… Poticaji su najveće zlo. Ne štiti se planirana sjetva, već dobivena žetva s osiguranom otkupnom cijenom. Ali u ovom neredumi koji znamo i hoćemo nikako da isplivamo sa svojim znanjem i vještinama. Prehranili bismo Europu, vjerujte… Problemi u poljoprivredi nisu problem u poljoprivrednicima, problem je što svaka vlast koja dođe misli da pozna problematiku, a kada treba nešto konkretno odraditi, nema snage ni želja dugoročno riješiti plan i program te proizvođačke kvote, te odrediti sa čime će se RH baviti. Agrarnu reformu nije nitko pokrenuo, a bezakonje upravo provodi vlada, e tu vam nema kraja, a kamo li početka novog sustava u poljoprivrednoj proizvodnji. Globalno, u šali kažem trebali bi u cijeloj kontinentalnoj Hrvatskoj proizvoditi suhe šljive, preraditi u jednom pogonu, osmisliti nacionalnu ambalažu i prodavati kao suhe datulje, cijelom svijetu. Brendirati i stvoriti količinu, a to samo može snažna i odgovorna politika napraviti”.

Kakvi su vam planovi, pripremate li nešto novo?

Da, trenutno radimo na osvajanju EU tržišta. Svojim vlastitim sredstvima, mic po mic u specijaliziranim restoranima, za trgovine trenutno nemamo količina, ali to onda i ne bi bilo ono što mi u OPG ŠIMUNOVIĆ želimo. Malo ali kvalitetno brendirano i prepoznatljivo, naše hrvatsko. Radimo novu internet stranicu, ne za prodaju, već za promidžbu za prodaju na kućnom pragu, kako bi poboljšali turističke usluge i destinacije. Pa tko voli nek izvoli. Za sada je nažalost to tako. Jedino ako zaluta kakav dobar investitor te prepozna naše izvorno hrvatsko, da uloži u proizvodnju. Proizvodnja na vlastitoj zemlji je budućnost. A budućnost se štiti znanjem”.