PIRAMIDE USPJEHA: Antonia Ružić teniskim reketom prenosi glas o Međimurju u svijetu

Trnovito se uspinjala sjajna Međimurka Antonia Ružić u svijetu tenisa neprestano napredujući da bi na kraju i ostvarila na američkoj turneji dio onog što je priželjkivala.

Igrajući u polufinalu WTA Challengera u Barranquilli osvojila je nove bodove, čime je postigla najbolji ranking u karijeri. Postala je 171. tenisačica na WTA ljestvici.

Antonia koju od milja zovu Tonka je iz Orehovice a glas o međimurskom sportu, tenisu  talentima, prenosila je blistajući na juniorskoj teniskoj sceni godinama. Valja podsjetiti kako je Tonka prva Hrvatica koja se okitila zlatnom medaljom na Europskom prvenstvu do 18 godina u Klostersu, u Švicarskoj. Na ETA Tennis Mastersu za igračice do 16 godina još 2018. postala je europska juniorska prvakinja.

Zbog svega toga su je prozvali i novim hrvatskim teniskim čudom, iako je prava istina kako iza svih uspjeha uz veliki talent stoji mnogo rada, truda, vježbanja, odricanja, discipline.

A onda je došao trenutak kada je osvojila i svoj prvi profesionalni turnir, težak 15.000 dolara (ukupni nagradni fond) u Austriji (ITF Bad Waltersdorf). Mlada Orehovčanka upisala je u kolovozu 2021. petu pobjedu zaredom na turniru pobijedivši Slovenku Zivu Falkner – 2:6, 2:6.

Rekla je tada kako svoj život više i ne može zamisliti bez tenisa, ali nije zaboravila naglasiti veliku podrtšku koju ima od obitelji kao i trenerske ekipe koja brine o njoj. Uvijek ponavlja kako je počela igrati u petoj godini, da trenira svakoga dana od tri do pet sati, a nedjeljom odmara.

Naravno, uz treninge na teniskom igralištu tu je i obvezna teretana gdje se stiče snaga, jer je tenis vrlo zahtjevan sport u kojem se troši mnogo energije. Valja biti i snažan i izdržljiv, pa svoje vrijeme u treningu Tonka provodi i u trčanju.

Zanimljivo, kaže kako prije svakoga meča ima tremu, ali je to pozitivna trema, ona koja ju jača, koja ju usredotočuje na igru, a da sve oko nje ostane u tim trenucima po strani. Kaže da u tenisu voli sve, ali osobito taklozvanu backhand paralelu – dvoručni backhand.

Voli i sportsku odjeću, pa će vam s radošću reći da ne prati modu. Najčešće je u trenirci i “hudici”, a svečano odijeva samo kada mora zbog nekih prijema ili sličnih događanja.