PETAR BUKOVAC: “PTSP – na rubu smrti i ludila”, knjiga koju je ispisao život
Petar Bukovac nekada je dodirivao novinarstvo iščitavajući nebrojene članke kao redaktor i lektor u Vjesnikovoj press agenciji, koja je imala brojna izdanja, a onda je došao rat koji mu je oderedio novi put – obranu domovine.
A sada je Bukovac dozvao u sjećanja sve ono što je vidio tada, a posebno poslije, sve one muke kroz koje su prolazili branitelji od kojih su mnogi u trenucima beznađa završavali u psihijatrijskim bolnicama ili podizali ruku na sebe. I Bukovac je napisao knjigu “PTSP – na rubu smrti i ludila” u kojoj je životno i duboko progovorio o patnjama koje razdiru dušu.
“Ova Perina priča priča je mnogih branitelja koji su postojanje u ništavilu, u nevidljivosti odlučili prekinuti dignuvši ruku na sebe. Otprilike četiri tisuće njih u tome je i uspjelo, a na svako samoubojstvo struka broji barem još trojicu koji su pokušali. Perina priča je priča o toj trojci”, napisao je u uvodniku novinar Marko Jurič, urednik knjige i dodao:
“Ovo je knjiga koja se čita u dahu, jer nijedna fikcija ne može biti napeta i nepredvidiva kao stvarni život, a ova knjiga je upravo to – stvarni život u jednoj drugoj dimenziji postojanja, ili bolje rečeno nestajanja, u dimenziji nama nevidljivoj, ali o kojoj smo puno puta nešto čuli, slutili da možda negdje postoji, o dimenziji iz koje mnogi nisu uspjeli izići – o braniteljskoj „zoni sumraka“.
Autor knjige Petar Bukovac će pak reći:
“Ova je knjiga jedno malo sjećanje na hrvatske branitelje liječene u psihijatrijskim ustanovama u Republici Hrvatskoj. Njihovih imena na pogrebnim spomenicama nitko se neće sjećati, a pucnji u zrak na Markovu polju samo su dio službenog protokola. Zato mi je bila želja da se nešto napiše o njihovim skromnim i napaćenim životima. Uvjeren sam kako su svi likovi u ovoj priči sastavni dio našega društva i da su imali pravo na dostojanstveniji život od onog koji su imali. Društvene nepravde nikad do kraja neće biti ispravljene niti će ova životna knjiga nešto bitno promijeniti. Ipak, u njoj su spomenuti bitni problemi golemog broja hrvatskih branitelja koji su nastali nakon Domovinskoga rata….
Zbog njihova teškoga uklapanja u tijekove društva, ne čudi činjenica što među njima, u odnosu na druge društvene grupacije, ima najviše razorenih brakova, ovisnika o drogama i alkoholu i oboljelih od posttraumatskoga stresa. Još teže pada činjenica da se među hrvatskim braniteljima broj društveno neprilagođenih osoba, samoubojica i umrlih iz dana u dan povećava….
Baš zbog toga ova skromna knjiga posvećena je samo tim dobrim ljudima s velikim i hrabrim srcem na čijim su posljednjim ispraćajima povorke obično kraće od lijesova u kojima ih pokapaju. A zaslužili su mnogo više”.