PANIKA ZBOG ZMIJA: Ulaze u kuće, zaštićene su, a država ne brine – kaže poznati zmijolovac

Poznati zmijolovac Darko Karamazan iz Šumeća kod Slavonskog Broda, ovih je dana zatrpan pozivima uspaničenih građana, kojima su zmije ušle u kuću i nema im tko pomoći.

S dolaskom toplih proljetnih dana zmije izlaze iz zimskih skrovišta i kreću u potragu za partnerom i hranom, a ljudima ulaze i u kuće, pomoćne prostorije, u automobile. A svi u pomoć tada zovu Darka, koji zna prepoznati vrstu, kada je zmija opasna, gdje se voli skriti i kako je uhvatiti, a ima i posebna kliješta i sanduk. Nalazio ih je pod krevetom, među odjećom u ormaru, u kupaonici, u kuhinjskim elementima, pa čak i u pećnici. Tim se poslom bavi od djetinjstva kada je s ocem hvatao zmije za Imunološki zavod i Plivu koji su ih otkupljivali radi proizvodnje seruma. Zmije su zaštićene, ne smiju se dirati ni ubijati, a nema više ni lova (u kojem je iz prirode izuzimano i dvije-tri tisuće primjeraka godišnje) pa ih sada ima više nego prije. Ljudi bacaju hranu, miševi se kote, otrovnice se njima hrane i tu si stvaraju staništa i razmnožavaju se. Najotrovnija zmija na koju nailazi na terenu je riđovka, a dosta su rašireni smukovi i bjelice, šarene zmije koje imaju trokutastu glavu i podsjećaju na riđovku, ali neće ugristi.

Ističe da je veliki problem nepostojanje nikakve dežurne službe koja je dužna pronaći i uhvatiti zmiju, i na tu činjenicu, kaže, upozorava godinama. On već devetu godinu radi besplatno, odlazi na teren, troši svoje vrijeme i gorivo, potreba za intervencijama sve je više, a troškove mu nitko ne nadoknađuje.

“Ako je država vlasnica životinja, ako propisuje i naplaćuje kazne za njihovo usmrćivanje, onda je obavezna da zmiju i iznese iz kuće privatnoga vlasnika. Država o tome treba voditi brigu. Razgovarao sam s brodsko-posavskim županom da se i Županija uključi u rješavanje ovog problema, predlagao sam da o tome razgovara i s drugim slavonskim županima. Poziva građana sve je više, ali pitanje je koliko ću financijski to još moći podnijeti”, upozorava Darko.

Više ne može naći ni čovjeka koji će s njim otići na intervenciju i pomoći izmaknuti ormar ili podići krevet kako bi on mogao prići zmiji.

“U Uredu za zaštitu životinja u Zagrebu prije nekoliko godina su mi rekli da narod jednostavno mora naučiti živjeti sa zmijama. Odgovorio sam: Hajde da vam donesem nekoliko riđovki, pustim ih u hodnik pa da vidimo kako ćete se vi stručnjaci snalaziti, pokažite mi kako se to radi. Rekli su mi da ih provociram i izjurili me van. Oni su zmiju zaštitili, ali nisu odredili tko će je ukloniti ako nekome dođe u kuću. Žena ima četvero djece, već pet dana spava u tuđoj kući i moli me i kumi da dođem, ne smije otići u svoju kuću po bočicu za bebu. I što bih joj ja trebao reći? Neka nauči djecu na to da im u kući živi i zmija! Pa nije to mačka ili pas!”, revoltirano kaže za Glas Slavonije.

Kada uhvati zmiju, mora se javiti inspektoru u Vinkovce i potom je odnijeti i pustiti u prirodu, u najbližu državnu šumu, nikako u privatnu, jer time riskira tužbu.

Karamazan ima obrt koji je registriran i za hvatanje zmija i posjeduje potrebno rješenje. Uz određenu naknadu koja bi mu pokrila troškove i stvorila obvezu izlaska na teren na svaki poziv Službe 112 ili direktno od građana ustrojila bi se dežurna služba koja bi 24 sata dnevno bila na raspolaganju. A bavila bi se i uništavanjem gnijezda jednako opasnih stršljenova i hvatanjem rojeva pčela.

“Trebao bih imati i obučiti nekoliko ljudi te organizirati dežurstvo, nabaviti vozilo i opremu, jer građani me nekada zovu i u ponoć, kao neku večer s vikednice jer im je ušla zmija u auto i ne mogu kući. Neka država osmisli na koji način to regulirati i platiti ljude. Godinama su me zavlačili i obećavali da će mi priznati rad i trud, a na kraju sam završio u blokadi jer nisam podmirio obveze. Nisam mogao jer ništa nisam ni zarađivao – ogorčeno zaključuje.

Podsjećamo, od 15-ak vrsta zmija koliko ih živi na području Hrvatske tri su otrovne: riđovka, poskok, planinski žutokrug. Prepoznatljive su po specifičnoj šari na leđima kao i glavi koja je svojom širinom jasno odvojena od vrata. Riđovka je, pak, što se boje tiče, malo drukčija. Može biti crna (potpuno), a može imati i niz isprekidanih poprečnih pruga.