OTVORENO PITANJE: Je li Haški sud uspio u svojoj zadaći?
Presudom be-ha šestorici Haški sud de facto je završio s radom no žalbeni postupci i eventualne revizije vodit će se pred tzv. Mehanizmom (MICT). Je li Tribunal ispunio zadaće zbog kojih je osnovan?
Adrian De Vrgna (Media servis)
Slobodan Milošević završio je u Haagu no nije osuđen jer je umro. Suđenje Šešelju još nije gotovo, a on se nema namjeru vratiti iz Beograda. Karadžić je dobio 40 godina zatvora, Martić 35, a Mladić doživotnu kaznu. Babić je dobio 13 godina pa se ubio, Šljivančanin je osuđen na 10, Mrkšić na 20 godina, Kordić je dobio 25 godina, Naletilić Tuta 20, a 18 Martinović Štela, Blaškić je osuđen na 9 godina. Radić je oslobođen kao i Naser Orić te Ramuš Haradinaj. Gotovina, Markač i Čermak nisu krivi – odlučio je sud.
Haag je ovog tjedna za ratne zločine osudio šestoricu be-ha Hrvata – Prlića, Ćorića, Pušića, Petkovića, Stojića i Praljka koji se ubio.
Kada se Tribunal osnivao govorilo se da bi trebao utjecati na pomirbu i suočavanje s vlastitom prošlošću na području bivše Jugoslavije. Previsok cilj za bilo koji sud, smatra profesor Žarko Puhovski.
“To nije najveći problem. Od sudišta se očekivalo da bude neka vrsta Beograda, super ega, centra koji će određivati pravila ponašanja za područje bivše Jugoslavije. To nije uspio jer presude nisu bile dovoljno konzistentne u različitim slučajevima, pogotovo u sličnim slučajevima gdje je trebalo primijeniti iste kriterije tako da te funkcije sud nije ispunio”.
No u nečemu je ipak uspio:O ostavštini suda, razgovarali smo s Eugenom Jakovčićem iz Documente – centra za suočavanje s prošlošću.
“Sud je uspio doći do važnih dokaza, svjedoka, sve je to arhivirano. Neki predmeti su izručeni kao cijeli, poput Norac-Ademi Hrvatskoj. Haški sud kontinuirano šalje dokaze odnosno pravosuđa u regiji i tužiteljstva mogu mu se obratiti neovisno o zločinu i u tom smislu mislim da je to najvažnije nasljeđe”.
Jakovčić navodi da je loše to što su postojale presude drastično drugačije u odnosu na prvi stupanj, a kao glavni problem suda navodi lošu kominikaciju, ali ne samo suda.
“Kod javnosti nije bilo te svijesti niti se ona poticala da se kad su presude i oslobađajuće prije svega okrene prema žrtvama. To se nikad nije radilo. Uvijek se gledalo samo svoje žrtve a nikada one druge jer se mislilo da se govoreći o drugima negiraju vlastite što je apsurd. I drugo, nije se imala svijest da se govori o činjeničnom slijedu presuda”.
Jakovčić istupe političkih elita ocjenjuje neodgovornima, a tvrdi i da nikad nije bilo iskrene suradnje s Haagom već je to sve bila politika mrkve i batine u kontekstu euroatlantskih integracija.
Pomirenju u regiji i suočavanju s vlastitom prošlošću premalo ili nimalo doprinose aktualna vodstva država, smatra pak Puhovski. Sada su sve oči uprte u tzv. Mehanizam koji već radi na predmetu Simatović – Stanišić. Imat će MICT što reći u slučaju Mladić, a pred njim bi se trebala voditi i eventualna revizija posljednje presude.